Child of eternal HATE!!!!!!

subota, 28.10.2006.

Cradle Of Filth BIOGRAFIJA:

Cradle of Filth je formiran godine 1991. u Suffolku (Engleska). Čovjek koji je došao na ideju da osnuje jedan black metal bend po uzoru na skandinavske black metal legende Mayhem i Emperor i mozak Cradle Of Filth-a je Daniel Lloyd Davey, metal svijetu poznatiji kao Dani Filth. Kad je završio s obrazovanjem 1991. odlučio je osnovati bend COF i tadasnja postava izgledala je ovako: Dani Filth (vokal), John Richard (bas gitara), Paul Ryan (gitara), Darren (bubnjevi) i Benjamin Ryan (klavijature).

1992. oni su snimili "Invoking The Unclean" - nečist demo sa slabim uspjehom. Za COF su karakteristične česte izmjene postave, a od ove prvobitne "demo" postave pa do danas jedino je Dani bio čitavo vrijeme u bendu. Na drugoj demo snimci "Orgiastic Pleasure" iz 1993. drugu gitaru je svirao Robin Eaglestone (Robin Graves), a ovaj demo za razliku od prvog ima mnogo bolji uspjeh. Robin je ubrzo napustio bend, ali se isto tako i vratio, ali ovaj put kao basist nakon što je John Richard napustio bend. Kao drugi gitarist došao je Paul Allender. U ovoj postavi snimaju i treći demo "Total Fucking Darkness" koji je kako i sam Dani kaže jedini vazan.

1994. COF potpisuju ugovor s nezavisnom izdavačkom kućom Cacaphonus Records za koju izdaju i prvi album "The Principle Of Evil Made Flesh". Prije snimanja albuma bend je napustio Darren, a za bubnjevima ga je zamjenio Nicholas Barker. Ovaj album je odmah prodan u 32.000 primjeraka što predstavlja veliki uspjeh za prvi album jednog black metal benda. Do ovog albuma, Dani je uglavnom "koristio" vokale death metal tipa, dok su na "The Principle Of Evil Made Flesh" uvedeni Danijevi visoki vokali, demonski piskavi. Za razliku od mnogih drugih black metal bendova, COF su bili i ostali nešto posebno sa svojim jedinstvenim mješanjem standardnog skandinavskog blacka i dosta elemenata gotike. Na stageu su koristili crno-bijeli make-up, tzv "corpse-paint" i redovito se polijevali krvlju. Glavne značajke njihove glazbe su tekstovi koji sadrže elemente sotonizma, vampirizma, morbidne erotičnosti i naravno gotike, kao i apokaliptične gitare i vokali. 1995 bend napustaju braca Ryan (Ben i Paul) i osnivaju svoj bend Blood Devine. Zamjenili su ih Damien Gregori za klavijaturama i Stuart Anstis za gitarom. Također, imali su problema sa izdavačem, Cacophonus-om. Očigledno nisu dobili ni pare od "The Principle Of Evil Made Flesh" albuma.

1996. izdaju mini CD/album "Vempire Or Dark Faerytales In Phallustein". Po prvi se put na njihovim albumima pojavljuje Sarah Jezebel Deva kao ženski back vokal, a od ovoga albuma će ih stalno pratiti iako nije stalni član benda. Jared Dementer je doveden kao session gitarist za snimanje albuma.

Još iste godine potpisuju ugovor s "Music For Nations" i u studenom 1996. g. izdaju svoj prvi pravi monumentalni album "Dusk And Her Embrace", inače drugi službeni album benda (ili treći ako ćete smatrati Vempire pravim oficijalnim albumom kao što većina i smatra) sa Gianom Piresom kao permanentnim gitaristom. Viktorijanski romantizam i srednjevjekovni utjecaji su bili očiti na ovom odličnom (i po meni njihovom najboljem) albumu. Na ovom albumu gostovao je i legendarni Cronos iz Venoma kao gost vokal (pjesma Haunted Shores). COF su izdali 3 verzije albuma, uključujući "Coffin" izdanje (kutija u obliku kovčega) koja je sadržavala obradu Slayerove pjesme "Hell Awaits". 1997. ih napušta klavijaturista Damien, a kao novi na toj poziciji došao je Les "Lecter" Smith (ex. Anathema i Ship of Fools). Također su te godine održali dva najveća koncerta i to na Dynamo festivalu i Milwaukee Music festivalu (oba u SAD-u).

1998. izlazi njihov slijedeći album "Cruelty And The Beast". Također su izdali ograničeno, Gravestone izdanje albuma u obliku keltskog križa, koji je bio zabranjen u nekim zemljama (npr. Francuskoj) zbog krvavih slika u CD bookletu. Postoje i druga izdanja "Cruelty and the beast" albuma (Japanska verzija, Sa ograničenim bonus CD-om) koji su sadržavali bonus pjesme - obrade i remixe. Održana je jako dobra, duga i uspješna turneja, a broj fanova je rapidno rastao. Bili su čak uhapšeni i u Vatikanu zbog svojih slavnih kontraverznih majica. Na ovom albumu se pojavljivala i glumica Ingrid Pitt u pjesmi "Bathory Aria" i to kao ženski vokal, uz naravno i Sarah i još jedan ženski back vokal Danielle Cottington.

Dugogodišnji bubnjar Nicholas ih napušta 1999. i odlazi u Dimmu Borgir. Sve je počelo kad je Nicholas postao nezadovoljan sa mix-om bubnjeva na "Cruelty And the Beast"-u. On je privremeno bio zamjenjen sa Wesom Sarginsonom (ex. The Bloody Devine, Extreme Noise Terror i December Moon), koji je bio bubnjar u Cradle Of Filthu u ranijim danima. Ali, za vrijeme snimanja "From The Cradle To Enslave" spota, Dave Hirscheimer (ex. Infestation) je ubačen u postavku kao "permanentan" bubnjar. To nije dugo trajalo i Dave je ubrzo bio zamjenjen sa Adrianom Erlandssonom (ex. At the gates, The Haunted). Ove godine izdaju i jedan EP i to "From The Cradle To Enslave" EP za koji su snimili i njihov prvi spot "From The Cradle To Enslave" koji je nešto najkrvoločnije, najbizarnije i najmorbidnije što je svijet do tada imao priliku vidjeti. Izlazi i krvoločni video "PanDaemonAeon" koji sadrži Cradle of Filth-ov prvi spot "From The Cradle To Ensalve". Režisiran od strane Alexa Chandona (Perverilla, Bad Karma, Cradle of Fear), FTCTE je jedan od najkrvavijih spotova ikad izdatih - sadrži više krvi nego Hellraiser filmovi.

2000. Lector napušta bend, a dolazi Martin Powell iz My Dying Bride na mjesto klavijaturiste. Također se i Paul Allender vraća na mjesto gitariste i postava izgleda ovako: Dani (vokali), Gian Pires (gitara), Paul (gitara), Robin (bas), Adrian (bubnjevi) i Martin (klavijature). U toj postavi snimaju najuspješniji album do danas: "Midian", koji predstavlja pravo remek-djelo COF-a, a i metal glazbe uopće. Legendarni Doug Bradley, poznatiji kao Pinhead iz filmova Hellraiser, je jedan od gostiju (sve što je rečeno običnim dubokim i jasnim riječima govori on). Ovaj album je zaista nešto nevjerojatno dobro, a COF već duže vremena glasi kao jedan od najboljih black metal bendova u svijetu.

Na tržištu se pojavio i film Cradle Of Fear, jedan krvoločni underground horor. Glavnu ulogu vampira igra, naravno pogađate, majstor strave i mraka Dani Filth. 2001. izdaju "Bitter Suites To Succubi", ovaj put ne za "Music For Nations", nego za svoju izdavačku kuću "Abracadaver". Nakon ovoga albuma dugogodišnji basist Robin Graves napušta bend iz nekih svojih osobnih razloga. Kao zamjena je doveden Dave Pybus iz Anatheme.

2002. izdaju i službenu "best of" kompilaciju "Lovecraft & Witch Hearts" na dva diska, gdje se praktički nalazi sve najbolje što su do tada snimili. Također ove godine treba izaći prvi službeni live album, također na dva diska (u kolovozu). Naravno, nisu zaboravili ni rad na slijedećem studijskom albumu, kojeg isto uskoro možemo očekivati, ali ipak ne prije slijedeće godine.

Danas Cradle Of Filth važe za jedan od najboljih metal bendova. Ne predstavljaju klasični black metal, već su s originalnim mješanjem gotike i blacka uspjeli izgraditi svoj vlastiti prepoznatljivi zvuk. Svakako su jedan od najkontroverznijih bendova današnjice, nikada se ne zna što bi se moglo točno očekivati od njih. Ali jedno je sigurno, to će uvijek biti nevjerojatno dobra metal glazba. Imaju i vjerovatno najsloženije, najbolje i najzanimljivije tekstove koje neljudskim vokalom izvodi mozak ovog benda, Dani Filth. Jedva čekam slijedeći album ovih metal genijalaca.

Trenutačni članovi:
·Dani Filth - Vocals (1991-)
·Adrian Erlandsson - Drums (1999-)
·Paul Allender - Guitar (1992-1996, 2000-)
·Charles Hedger - Guitar (2005-)
·Dave "Herr Pubis" Pybus - Bass (2002-2005, 2005-)
·Sarah Jezebel Deva - Backing Vocals (1995-)
·Rosie Smith - Keyboards (2005-)

Bivši članovi:
·Benjamin Ryan - Keyboards (1991-1994)
·Damien Gregori - Keyboards (1994-1997)
·Les "Lecter" Smith - Keyboards (1997-1999)
·Martin "Foul" Powell - Keyboards (2000-2005) ex-Cryptal Darkness)
·Gian Pyres - Guitars (1996-2002)
·James "Germs Warfare" Mcilroy - Guitars (2004–2005, na kratko otišao u 2006)
·Paul Ryan - Guitars (1991-1994)
·Bryan Hipp - Guitars (1994-1995)
·Stuart Antsis - Guitars (1995-2000)
·Dave Hirschheimer - Drums (1999)
·Nicholas Howard Barker - Drums (1992-1999)
·Was Sarginson - Drums (1999-2000)
·Jon Richard - Bass (1991-1992)
·Robin "Graves" Eaglestone - Bass (1992-2001)

Diskografija:
Albumi:
·The Principle of Evil Made Flesh - (1994)
·V Empire (or Dark Faerytales in Phallustein) - (1996)
·Dusk and Her Embrace - (1997)
·Cruelty and the Beast - (1998)
·From the Cradle to Enslave - (1999)
·Midian - (2000)
·Bitter Suites to Succubi - (2001)
·Lovecraft and Witch Hearts - (2002)
·Live Bait for the Dead - (2002)
·Damnation and a Day - (2003)
·Nymphetamine - (2004)
·Thornography - (2006)

Specijalna izdanja:
·Dusk and Her Embrace (Digipack with one extra track)
·Dusk and Her Embrace (Coffin box packaging with two extra tracks)
·Cruelty and the Beast (Celtic cross box with five extra tracks)
·Cruelty and the Beast (Two-disc edition with five extra tracks)
·Midian (Digipack with two extra tracks)
·Nymphetamine (Two-disc digipack with six extra tracks and CDROM video)
·Thornography (Limited edition numbered "First Day Cover" version)

Demo:
·A Pungent And Sexual Miasma (Demo)- (1992)
·Invoking the Unclean (Demo) - (1992)
·Orgiastic Pleasures (Demo) - (1992)
·The Black Goddess Rises (Demo) - (1992)
·Goetia (Abandoned album) - (1992)
·Total Fucking Darkness (Demo) - (1993)

Uživo:
·Live at Penafiel, Portugal ´94 - (1994) Live
·Sodomizing The Virgin Vamps - (1997) Total Fucking Darkness & live tracks.
·Live in Berlin ´95 - (1997) Live
·I Raped The Virgin Mary and Hung The Bastard Christ - (1997)
·Live at the Dynamo ´99 - (1999) Live
·Live at the Wacken ´99 - (1999) Live
·The Princess of Darkness - (1999) Live
·Venus in Fear - (2000) Live
·RareDaemonAeon - (2001) Compilation/Covers
·Damnation And A Day Tour '03 - (2003) Live
·The Rotten Stench of Early Days When We Raped Dead Angels - (2004) Includes Invoking the Unclean, Orgiastic Pleasures & Black Goddess Rises demos
·Life is Your Sacrifice - (2005) Live

«Dokumentarci»:
·Ginger Snaps soundtrack - (2000) "Her Ghost in the Fog" contributed.
·Maximum Filth - (2001) Unauthorised "audio biography" CD by Chrome Dreams.
·MTV2 Headbangers Ball - (2003) "Mannequin" contributed.
·Twisted Forever: A Tribute to Twisted Sister - (2004) "The Fire Still Burns" contributed.
.Resident Evil: Apocalypse soundtrack - (2004) "Nymphetamine (Fix)" contributed.
·MTV2 Headbanger's Ball Volume 2 - (2005) "Medusa and Hemlock" contributed.
·Roadrunner United - (2005) Dani provides vocals on "Dawn of a Golden Age" and Dave Pybus plays bass on "Enemy Of The State". The former was written by Matt Heafy of Trivium, and the latter by Peter Steele of Type O Negative.
·Viva la Bands - (2005) "English Fire" contributed.
·Underworld: Evolution soundtrack - (2006) "Hw2" contributed.

«šaljivi» albumi:
·Victorian England Under Martian Rule - (2000) Fictional album / April Fool's joke.

Dvd`s:
·PanDaemonAeon ("From the Cradle to Enslave" video, Making-of, and Live in London) - (1999)
·From the Cradle to the Grave (Unauthorised documentary by Chrome Dreams) - (2002)
·Heavy, Left-Handed and Candid (Live in Nottingham, "Schlockumentary", Videos, etc.) - (2002)
·Babalon AD (So Glad For The Madness) (DVD single) - (2003)
·Peace Through Superior Firepower (Live in Paris, "Shockumentary", Videos etc.) - (2005)

Filmovi:
·Cradle of Fear (Film by Alex Chandon featuring Midian-era band) (2000)
·Dominator (Animated film featuring the voice of Dani Filth) (2003)
·Metal: A Headbanger's Journey (Cradle are briefly seen in a list of black metal bands, categorized as "Norwegian black metal") (2006)

Pojave na TV-u:
·Living With the Enemy - BBC reality show (November 4th, 1998)
·Never Mind the Buzzcocks (Dani only) - BBC panel game (April 9th, 2001)
·Viva La Bam - MTV reality show (July 31st, 2005)

Knjige:
·The Gospel of Filth: A Black Metal Bible by Gavin Baddeley and Dani Filth (forthcoming, 2007)

Bendovi od kojih su preradili pjesme:
·Anathema ("Sleepless")
·Bathory ("Bestial Lust")
·Cliff Richard & The Shadows ("Devil Woman")
·Heaven 17 ("Temptation")
·Iron Maiden ("Hallowed Be Thy Name")
·Massacre ("Dawn of Eternity")
·Misfits ("Death Comes Ripping")
·Ozzy Osbourne ("Mr. Crowley")
·Sabbat ("For Those Who Died")
·Samhain ("HW2 / Hallowe'en 2")
·Shakespears Sister ("Stay")
·Sisters of Mercy ("No Time to Cry")
·Slayer ("Hell Awaits")
·Sodom ("Sodomy and Lust")
·Twisted Sister ("The Fire Still Burns")
·Venom ("Black Metal")

Suradnja:
·Christian Death ("Peek-a-Boo")
·Dirty Harry ("Temptation")
·King Diamond ("Devil Woman")
·Liv Kristine ("Nymphetamine")
.Frater Nihil ("Imperium Tenebrarum")
·Obsidian ("Massada")
·Roadrunner United ("Dawn of a Golden Age" & "Enemy of the State")
·Ville Valo ("The Byronic Man")
·Martin Walkyier ("For Those Who Died")
·Darren White ("A Dream of Wolves in the Snow")

«Partneri» na turnejama:
·Akercocke
.Anathema
·Ancient Rites
·Arch Enemy
·At The Gates
·Biohazard
·Bleeding Through
·Callenish Circle
·Cancer
·Cathedral
·Chimaira
·Christian Death
·Deathstars
·Dimmu Borgir
·Dissection
·Emperor
·Extreme Noise Terror
·God Forbid
·The Haunted
·Himsa
·Immolation
·In Flames
·Killswitch Engage
·Lacuna Coil
·Malevolent Creation
·Mendeed
·Moonspell
·Murderdolls
·Napalm Death
·Nile
·Octavia Sperati
·Opeth
·Oppressor
·Poison Idea
·Return to the Sabbat
·Rotting Christ
·Sepultura
·Shadows Fall
·Slayer
·Sworn Enemy
·Type O Negative
·Usurper
·Vader
·Visions of Disorder

Moja osobno najdraža pjesma od COF- a!!!!

Ako kojim slučajem ne razumjete što pjeva, evo i riječi:

Cradle Of Filth - From the cradle to enslave:

Two thousand fattened years like maniacs
Have despoiled our common grave
Now what necrophagous Second Coming backs
From the cradle to enslave?

Sickle constellations
Stud the belts that welt the sky
Whilst the bitter winter moon
Prowls the cloud, dead-eyed
Like shifting parent flesh
Under silk matricide...

Watchful as she was upon Eden
Where every rose arbour and orchard she swept
Hid the hissing of a serpent Libido
In an ancient tryst with catastrophe
Soon the be kept

Hear that hissing now on the breeze
As through the plundered groves of the carnal garden
A fresh horror blows but ten billion souls
Are blind to see the rotting wood for the trees

This is the theme to a better Armageddon
Nightchords rake the heavens
PAN DAEMON AEAON

And what use are prayers to that god?
As devils bay concensus for the space to piss
On your smouldering faith
And the mouldering face
Of this world long a paradise lost

This is the end of everything
Hear the growing chora that a new dawn shall bring

Danse macabre 'neath the tilt of the zodiac
Now brighter stars shall reflect on our fate
What sick nativities will be freed when those lights burn black?
The darkside of the mirror always threw our malice back...

I see the serpentine in your eyes
The nature of the beast as revelations arrive

Our screams shall trail to Angels
For those damned in flames repay
All sinners lose their lot on Judgement Day
We should have cut our looses as at Calvary
But our hearts like heavy crosses held the vain belief
Salvation, like a promised nation
Gleamed a claim away...

This is the end of everything you have ever known
Buried like vanquished reason
Death is season
Drive like the drifting snow
Peace, a fragile lover, left us fantasising war
On our knees or another f**ker's shore
Heiling new flesh
Read, then roared
To a crooked cross and a Holy Cause
What else be whipped to frenzy for?

This is the end of everything
Rear the tragedies
That the Seraphim shall sing

Old adversaries
Next to Eve
Now they're clawing back
I smell their cumming
As through webbed panes of meat
Led by hoary Death
They never left
Dreaming sodomies
To impress on human failure
When we've bled upon our knees

Tablatures of gravel law
Shall see Gehennah paved
When empires fall
And nightmares crawl
From the cradle to enslave....

This is the end of everything!!!!

Evo ljudi Dani Filth bez šminke:

10:26 | Komentari (49) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 25.09.2006.

THE ROLLING STONES BIOGRAFIJA:

Ovaj post ću posvetiti svojoj jako dobroj frendici, koja nije onakva osoba kakvu sam ju zamišljao, nego..... JOŠ JE BOLJA!!!!!! Ana, ovaj post je za tebe!!!!!

Mick Jagger i Keith Richard su se upoznali u šestoj godini života u lokalnoj Maypole Country Primary School. No staze su im se ponovno spojile tek 1960. kada su se sreli u jednom vlaku za London. Imali su i zajedničkog prijatelja, gitarista Dicka Taylora. Jagger koji je studirao na London School of Economics, otkrio je rhythm and blues utjecajem Taylora, a zajedno su s Bobom Beckwithom i Allenom Etheringom radili pod imenom Little Boy Blue & The Blue Boys. U međuvremenu je još jedan mladi buntovnik iz tog razdoblja, Brian Jones pokušavao pronaći posao na siromašnoj glazbenoj sceni svog rodnog grada Cheltenhama. U potrazi za srodnim glazbenicima objavio je oglas u magazinu "Jazz News" što je rezultiralo suradnju s pjevačem Andyem Whenom, klaviristom Ianom Stewartom i gitaristom Geoffom Bradfordom. U dvorani Ealing Blues Club, koja je bila namjenjena za novu, uzbudljivu glazbu, su se po prvi put okupili Jagger, Richard, Taylor i Jones i izmjenili iskustva. Već su se počeli pojavljivati obrisi novog sastava. Jagger je i dalje nastupao s grupom Blues Inc., a početkom 1962. već je bio njen stalni pjevač. Kad ga nisu trebali, Jagger je surađivao s Jonesom, Richardom i ostalima. Grupa je počela koristiti ime The Rolling Stones, po jednoj pjesmi Muddyja Watersa. U lipnju 1962. je došao prvi pravi proboj. Jagger je iskoristio izostanak Blues Ina. iz Marquee Cluba za prvi londonski nastup Stonesa. Najprije reklamirani kao "Brian Jones and Mick Jagger The Rolling Stones", počeli su privlačiti vlastitu publiku. Bubnjar Tony Chapman proglašen je neprihvatljivim te su nekoliko mjeseci nagovarali Charlieya Wattsa da im se pridruži. On je odlučio razmisliti prije nego im se pridruži. U međuvremenu, audicije su im osigurale novog basistu, Billy Wymana. Watts se odlučio i zamjenio Chapmana. Stewart se polagano udaljavao od ostatka grupe koju su sad činili Jagger, Richard, Jones, Watts i Wyman.

MICK JAGGER

"Dvjesto vrsta žena, one s kojima se živi, i ostale, sve ostale. Nikad nisam bio tip vjernog muškarca. Ja sam glazbenik, a to znači čovjek bez korjena. Moj je ritam dosta rada, a potom dosta zabave..."
Mick Jagger, jedan od velike peorica Roling Stonesa unatoč lijepoj, sposobnoj i neovisnoj supruzi kakva je Jerry Hall, oduvjek je bio veliki zavodnik. Od početka nastupa Stonesa, Mick je s lakoćom osvajao žene. Među prvima je bila Chrissie Shrimpton, sestra poznate manekenke Jean Shrimpton. U životu tog para tjekom tri godine izmjenjivale su se suze, pokušaji samoubojstva i pomirbe. Sve do trenutka kad je Mick odlučio prekinuti s njom zato što je upoznao Marianne Faithfull. Istodobno se svidjela Jaggeru i Keithu Richardsu. Mick se s Marianne prvi put pojavio u javnosti u listopadu 1966. Kad ga je napustila, Mick se spetljao s devetnaestogodišnjom manekenkom i poslje filmskom glumicom Patty D'Arbanville. Jagger je 1970. napustio Marianne. U rujnu 1970. upoznao je Biancu. Nakon noći koju su priveli zajedno postali su nerazdvojni. Kako bi se mogao vjenčati s njom, Mick je prešao na katoličanstvo. Najveći dio osmogodišnjeg braka živjeli su odvojeno. Onog dana kad su mu priopćili da mu se rodila kći Karis, čija je majka bila Marsha Hunt, između Micka i Biance izbila je svađa. Mick je najprije rekao kako neće priznati očinstvo, ali je to ipak učinio. Njihovi su se bračni odnosi pogoršali, pa ni rođenje kćeri Jade nije pomoglo da se njihov brak učvrsti. U studenom 1977. kad je Mick upoznao manekenku Jerry Hall, Bianca je iz Londona odletjela u New York, a u ožujku 1978. zatražila razvod. Iako je Jagger bio zaljubljenu Jerry te za nju napisao pjesmu "Miss you", ipak su ga uzbuđivale i druge žene. Jerry je popustila dok su boravili u njegovoj vili na Karipskom otoku Mustiqueu, ali je zatražila da se vjenčaju. Vjenčanje u studenom 1990. na Baliju po budističkom obredu bio je njegov posljednji ustupak kako bi imao mir. No, Jerry je na kraju shvatila da se on nikada neće promjeniti.

KEITH RICHARDS

Njegova životna priča je vrlo burna i bogata. Dugogodišnja veza s Anitom Pallenberg koja mu je 1969. rodila sina Marlona, a potom Taru, koji je živio samo nekoliko tjedana, zatim ovisnost o kokainu, LSD-u i hašišu, mnoga uhićenja i zatorske kazne zbog nezakonitog posjeoivanja droge i prometnih prekršaja obilježili su život karizmatičnog člana Stonesa. Keithovi troškovi, uglavnom za drogu, porasli su od 170.000 dolara u 1975. na 350.000 u 1977. Na kraju se mora podvrgnuti lječenju od ovisnosti u Švicarskoj. Keith je proživio lude 60-ete i 70-ete promjenivši bezbroj djevojaka koje su se motale oko slavne grupe.

CHARLIE WATTS

On je već bio oženjen s Sirley kad se priključio Stonesima, i to je ostalo sve do danas. Sve te godine nije se, kad god je mogao, priključivao ostalima u narkomanskim seansama i raskalašenm životu, ostavši u povučenom braku, iako je uvjek bio izvrstan i pouzdan profesionalac. Shirley j postavši suprugom člana najslavijeg rock sastava, Charleyu ostala čvrst oslonac, stvorivši mu kutak mira nakon napornih turneja. Imaju kćer Serafinu kojoj je danas 30 godina.

BILL WYMAN

Stonse je napustio 1993. bio je oženjen najprije Dianom, a zatim Astrid Lundstrom, od koje se razveo 1983. nakon 14 godina braka. 1984. na svečanosti predaje priznanja British Rock'n'Roll Award udovici Alexisa Cornera, vođi grupe Blues incorporated, zaljubio se u 13-godišnju Mandy Smith. Veza je ostala dobro čuvanom tajnom 2,5 godine, sve dok njihovu ljubav nije u kolovozu 1986. otkrio list News of the World. Mandy je na to izjavila kako je njezina majka odobrila njezinu vezu. U lipnju 1989. kad su Stonesi izdali album Steel Wheels, 52-godišnji Bill oženio se sa 19-godišnjom Mandy. Bill i Mandy bili su vrlo rijetko zajedno, a kad je Mandy oboljela od Addisonove bolesti i drastično smršavila, razveli su se u travnju 1992. U proljeće 1993. na jugu Francuske Bill se oženio sa 33-godišnjom kalifornijskom modnom dizajnericom Suzanne Accosta, koju je poznava 13 godina prije nego što su se vječali. Napokon je našao ženu koja je ostarjelom rockeru podarila troje djece i s kojom je nakon burnih i ludih godina našao unutarnji mir.

BRIAN JONES

Najsvestraniji glazbenik i neslužbeni vođa Stonesa. Bio je neukrotivi ženskar i nikad se nije ženio. Iamo je najmanje 6-ero nezakonite djece. Za njega je vođenje ljubavi bio svojevrstan sport i pitanje prestiža, te je vodio preciznu evidenciju o ženama s kojima je spavao. U jednom mjesecu imao ih je čak 64. Kao da je slutio da neće doživjeti 30-u. Bio je bliski prijatelj Keith Richardsa i nagovorio ga je na drogu. pod utjecajem halucinogena, odjednom im je sve izgledalo mogućim i na neki način proširilo im je obzore. Stalno se drogirajući, Brian je srljao u smrt. Postao je nepouzdan i paranoičan i uvjeren da su se svi urotili protiv njega. Ne mogavši se više složiti sa ostalim Sonesima, prekinuo je s njima suradnju. No, nekoliko mjeseci poslje, pronađen je mrtav u bazenu svoje kuće. Smrt je vjerojatno bila posljedica napada astme, od koje je bolovao, i droge. Epitaf na Brianovom grobu glasi: "Molim vas, ne sudite o meni prestrogo".

Evo jedan spot:

Evo i riječi:

The Rolling Stones - Angie:

Angie, Angie, when will those clouds all disappear?
Angie, Angie, where will it lead us from here?
With no loving in our souls and no money in our coats
You can't say we're satisfied
But Angie, Angie, you can't say we never tried
Angie, you're beautiful, but ain't it time we said good-bye?
Angie, I still love you, remember all those nights we cried?
All the dreams we held so close seemed to all go up in smoke
Let me whisper in your ear:
Angie, Angie, where will it lead us from here?
Oh, Angie, don't you weep, all your kisses still taste sweet
I hate that sadness in your eyes
But Angie, Angie, ain't it time we said good-bye?
With no loving in our souls and no money in our coats
You can't say we're satisfied
But Angie, I still love you, baby
Ev'rywhere I look I see your eyes
There ain't a woman that comes close to you
Come on Baby, dry your eyes
But Angie, Angie, ain't it good to be alive?
Angie, Angie, they can't say we never tried....

11:54 | Komentari (19) | Isprintaj | #

subota, 09.09.2006.

AC -(thunder)- DC BIOGRAFIJA:

Evo kada već posvećujem postove, ovaj ću posvetit svom frendu Igoru Kovačiću! (aj, i ostalima koji ih slušaju)

Divlja rika snažnih akorda AC/DC-a postala je jedan od najutjecajnijih hard rock zvukova sedamdesetih godina. S obzirom na Bon Scottovo legendarno drapanje glasnica, grupa je tijekom sljedeća dva desetljeća stekla bezbrojne fanove.

AC/DC osnovao je 1973. u Australiji gitarist Malcom Young nakon raspada svog prijašnjeg benda "The Velvet Underground". S Agnusom, svojim mlađim bratom, kao gitaristom, bend je nastupao uglavnom po lokalnim klubovima. Budući da je Agnus tada imao samo 15 godina, sestra im je predložila da on nastupa u svojoj školskoj uniformi, a upravo je to kasnije postalo njihov zaštitni znak. U toj fazi bend je izdao single "Can I Sit Next to You" bivšim članom Easybeats-a Harryem Vandom i najstarijim bratom Georgeom Yungom kao producentom.

Sljedeće se godine bend preselio u Melbourne gdje su im se pridružili bubnjar Phil Rudd i Mark Evans. Nakon što je tadašnji pjevač Dave Evans odbio javno nastupati, novi je vokalist postao dotadašnji vozač benda Bon Scott, koji je prije toga bio bubnjar australskih pop skupina "Fraternity" i "The Valentines". No, Scott je imao problema sa zakonom, naime optužen je za nekoliko manjih kaznenih djela i odbijen od strane australske vojske zbog "društvene neprilagođenosti", pa je tako na neki način učvrstio image AC/DC-a kao skupine neukroćenih i brutalnih dečki. Tijekom svoje karijere često su poticali nasilje i okrutnost začinjene vragolastim smislom za humor.

Grupa je izdala dva albuma : "High Voltage" i "TNT", 1974. i 1975. u Australiji. Materijal s oba albuma izišao je 1976. pod zajedničkim nazivom "High Voltage" i tu počinje njihov plasman na tržište USA-a i UK-a te promotivne turneje u obje zemlje. Već krajem iste godine plasiran je i novi album pod nazivom "Dirty Deeds Done Dirt Cheap". Ubrzo je iz grupe otišao i dotadašnji basist na čije je mjesto došao Cliff Williams. U jesen 1977. pušten je u prodaju i album "Let There Be Rock", njihov prvi pravi proboj na američko tržište.

Izlaskom sljedećeg albuma "Powerage" 1978., broj njihovih obožavatelja još se više povećao zahvaljujući brojnim dinamičnim live nastupima, no veliki prodor na svjetsku glazbenu scenu ostvarili su tek sljedeće godine kada se "Highway To Hell" uspeo do 17. mjesta na američke i 8. mjesta britanske ljestvice, čime je ujedno postao i prvi album AC/DC-a prodan u milijunskoj nakladi. Kao što to obično biva, nakon velikog uspjeha dolazi tragedija - 1980 godine Bon Scotta je umro od trovanja alkoholom. Scottovo je mjesto zauzeo Brian Johnson, a već sljedećeg mjeseca grupa je snimila "Back in Black" koji je postao njihov najprofitabilniji album prodan u više od deset milijuna primjeraka samo u SAD-u. Narednih nekoliko godina, bili su jedna od najvažnijih rock grupa na svijetu, posebice s hitom "For Those About to Rock We Salute You" koji je zauzeo vodeća mjesta svih ljestvica u SAD-u. 1982. Rudd napušta bend, no ubrzo ga zamjenjuje Simon Wright.

Nakon "Flick of the Switch", iz 1983., bend je imao nekoliko godina glazbene stagnacije, sve do 1990. kada su objavili album "The Razor`s Edge" ˝koji je pratio hit "Thunderstruck".
Iako više nisu bili u punoj snazi kao 70-ih i ranih 80-ih, još su 90-ih zadržali status izvođača koji privlače najveći broj posjetitelja na internacionalnim koncertima. Na jesen 1995. izdan je i njihov 16. album "Ballbraker" s Rickom rubinom kao producentom. Upravo je taj album dobio neke od najboljih kritika upućenih AC/DC-ovcima tijekom čitave karijere. Nezaustavljivi AC/DC izdao je svoj zadnji album 2000. pod nazivom "Stiff Upper Lip".

Opet spot:

Opet riječi:
AC/DC - Highway to hell

Living easy, living free
Season ticket on a one-way ride
Asking nothing, leave me be
Taking everything in my stride
Don't need reason, don't need rhyme
Ain't nothing I would rather do
Going down, party time
My friends are gonna be there too

I'm on the highway to hell

No stop signs, speed limit
Nobody's gonna slow me down
Like a wheel, gonna spin it
Nobody's gonna mess me round
Hey Satan, payin' my dues
Playing in a rocking band
Hey Momma, look at me
I'm on my way to the promised land

I'm on the highway to hell
(Don't stop me)

And I'm going down, all the way down
I'm on the highway to hell

More from artist :
AC/DC

More from album :
Highway To Hell

12:24 | Komentari (68) | Isprintaj | #

srijeda, 30.08.2006.

KoRn BIOGRAFIJA:

Samo da vam kažem da je sa mojom curom, Ivanom, i samnom sve u redu, osim toga što se pre malo viđamo.... al nema veze, OVAJ POST JE POSVEĆEN MOJOJ DVOJICI NAJBOLJIH PRIJATELJA U ŠIBENIKU, ZVANI: BAĐO I KOVAČ!!!!

(ova biografija je na engleskom, jer mi se nije dalo prevoditi, oprostite na ljenosti, ali...., vi ste svi pametni, pa.... valjda znate engleski????(kao da mi uopće čitate postove))

Musical revolutions can foment in the oddest places: Athens, Georgia. Aberdeen, Washington. Bakersfield, California. That's right, Bakersfield; a bleak, arid little town just west of Death Valley that could double as a David Lynch movie set-if there were anything going on, that is. As a kid Fieldy Arvizu spent much of his adolescence "standing around in dirt fields, drinking beer, watching other kids fight." At some point, Fieldy and some friends decided their time would be better spent taking out their frustrations on musical instruments instead. And rock music would never be the same. So Fieldy, James "Munky" Shaffer, David Silveria, Brian "Head" Welch, and eventually, an assistant coroner with a troubled past named Jonathan Davis left Bakersfield for Los Angeles and collectively became known as KORN. It helped that they all had common influences--the angry, urban stylings of hip-hop, the heavy, riff-driven angst of death metal. But the sounds emanating from this band's Huntington Beach rehearsal space would soon set an entirely fresh musical precedent--and set off a wave of imitators that eventually threatened to engulf the band itself.

After touring for nearly two years, KORN was signed by Immortal and released their now-classic eponymous 1994 debut. KORN opened with the prophetic, gravel-throated challenge "Are you ready?!" before kicking into the heaviest guitar sound yet heard in rock thanks to the team of Shaffer and Welch, who tuned their already-low 7-string guitars even lower and played with no regard for traditional harmonic consonance. The sound was metallic sludge, but tempered oddly by bassist Fieldy and drummer Silveria, who added a mix of porn-soundtrack funk and hip-hop rhythms that was puzzlingly aggressive and chill. Next, nursery-rhyme-like melodies were woven into the dark mix, helping make KORN the creepiest, heaviest debut since Black Sabbath.

But Davis had no desire to sing about devils and witches; he was busy exorcising real-life demons. Songs such as "Faget" and "Shoots and Ladders" were discomfortingly personal confessionals of shattered childhood, and by album's end Davis was literally in tears in the harrowing "Daddy." "Are you ready?!" Well, commercial radio sure wasn't. And neither was MTV. Not yet, anyway. So KORN took their grisly show on the road someplace they knew it'd get noticed: back to the tour circuit, and a stint on Ozzfest. The band's unique sound may have been unfamiliar, but the kids knew it rocked mightily-and many of them could directly relate to Davis' grim lyrical obsessions. At that point in time, there was quite simply no band on earth like KORN. And so they began to amass a following that would send their next album, 1996's brutal yet cheekily titled Life is Peachy, into platinum sales. And this time at least the press was ready. "...Perverts, psychopaths and paranoiacs" gushed the Chicago Tribune. "An ingeniously twisted piece of personal hell" raved Cleveland's Plain Dealer.

And while Peachy served more to reinforce the band's core sound rather than innovate in the manner of the debut, it did introduce to the world to a side of the band no one ever suspected existed: humor. The bagpipe-driven cover version of War's "Lowrider" was just one example. An A-Z dictionary of vulgarity called "K@#%!" was another-though some critics and self-appointed moral guardians were put off by the language. One Zeeland, Michigan high school administrator told the press that KORN was "indecent, vulgar, and obscene" shortly after suspending a student for wearing a T-shirt that merely said "KORN." After the band filed a cease-and-desist order against the school on behalf of the student, he was reinstated.

But the episode marks yet another milestone for the band: it was the first of many times the band would go to bat for its fans. Years of touring followed again as the band fortified its fan-base to the degree that their next album, 1998's Follow the Leader, would debut at No. 1 on Billboard's Top 200. The band charted two bona fide singles with "Got the Life" and "Freak on a Leash," while the album's actual "rap-metal" tracks ("Children of the KORN" with guest rapper Ice Cube, and "All in the Family" with guest abuser Fred Durst) were some of the band's hardest-hitting to date, and reaffirmed their status as the band by which others would be judged in this genre. Others seemed to agree. Rolling Stone christened Follow the Leader one of the best alternative albums of the '90s, praising KORN's ability to channel "their disgust with the state of the nation--and the generation doomed to inherit it--into booming, articulate violence." Booming, articulate violence aside, Follow the Leader exposed yet another side of KORN. When a 14-year-old boy suffering from terminal intestinal cancer requested to meet the band for a few minutes through the Make-A-Wish foundation, the band was stunned.

And nervous. But they hit it off, and the few minutes turned into a day, and that turned into a few more days, and then a song-"Justin." Reaffirming KORN's populist roots were their weekly live Internet video broadcasts from the studio during the album's making. These "after school specials" kept fans up on the progress of the record, offered them live, call-in Q&A sessions with the band themselves, and introduced them to guests running the gamut from members of 311, the Deftones, and Limp Bizkit to porn stars like Ron Jeremy and Randi Rage. In yet another populist move, the band launched "KORN Kampaign '98," a political campaign-style American tour to promote their album that featured "fan conferences" in major cities throughout the country.

KORN also put together a heavy-rock-and-rap arena circus, mockingly called the Family Values Tour, which featured everyone from Ice Cube to Limp Bizkit to Rammstein, and proved to be one of 1998's most successful tours. A live compilation CD, The Family Values Tour '98, was certified gold the following summer, when KORN performed an explosive set at Woodstock '99. Meanwhile, KORN's record label Elementree was up and running just fine as its first signed act, Orgy, scored a platinum record for them with Candyass. By now, almost every heavy band on the planet was playing down-tuned 7-string guitars (which were virtually extinct before KORN). The proliferation of sound-alike bands ironically placed the band in a tenuous position: Not only was KORN in danger of seeming "played out" in the very genre they spearheaded, the beginnings of a backlash to "rap-metal" chart domination were cropping up in the media. KORN knew that another Peachy or Leader, however great, however welcome by fans, and however commercially successful, would not do. It was time to reinvent themselves and break from the pack-a risky move given the band's traditionally loyal following. KORN took some time off to work on what would be one of the most important records of their career.

"We knew when we wrote this album that we were going to have to do something really great," Shaffer said at the time. "...We had to move forward, push the boundaries, and create something very personal." In yet another nod to their audience, KORN allowed the fans to design the cover. Fans submitted their work, and one fan painting was chosen for the record's striking cover art. Several runners-up got limited-edition album covers of their own work. Musically, Issues turned out to be the best album since the group's debut release, and eclipsed even that record in strength of songwriting. When Issues was finally released, all the band's efforts paid off wildly. For the second time in their career, they debuted at No. 1. They had yet another high-charting single with the eerie, crushing "Falling Away From Me.

" And the record went quadruple platinum. This was followed by yet another massively successful tour, which kicked off on Halloween 1999 at Harlem's historic Apollo Theater. If Issues represented an artistic, critical, and commercial triumph at a crucial moment for the band, how would KORN respond to the inevitable pressure of its follow-up? By making a better one: Untouchables. Using a 24-BIT sampling rate--twice the highest rate normally used for recording--KORN and producer Michael Beinhorn have created a rich sonic panorama. Unfathomably heavy, uncompromisingly introspective, and startlingly unique, Untouchables catapults KORN to yet another level. But what should we expect? After all, this is a band marked by an insatiable desire to push the rock envelope. It's what makes them KORN.

EVO JEDAN SPOT:

A, EVO I RIJEČI:
KoRn - Coming undone

Keep holding on
When my brain's tickin' like a bomb
Guess the black thoughts have come Again to get me
Sweet bitter words
Unlike nothing I have heard
Sing along mocking bird
You don't affect me

That's right
Deliverance of my heart
Please strike
Be deliberate

Wait
I'm coming undone
Irate
I'm coming undone
Too late
I'm coming undone
One looks so strong
So delicate
Wait
I'm starting to suffocate
And soon I anticipate
I'm coming undone
One looks so strong
So delicate

Choke choke again
I thought my demons were my friends
Getting me in the end
They're out to get me
Since I was young
I've tasted sorrow on my tongue
And this sweet sugar gun
Does not protect me

That's right
Trigger between my eyes
Please strike
Make it quick now

Wait
I'm coming undone
Irate
I'm coming undone
Too late
I'm coming undone
One looks so strong
So delicate
Wait
I'm starting to suffocate
And soon I anticipate
I'm coming undone
One looks so strong
So delicate

I'm trying to hold it together
Head is lighter than a feather
Looks like i'm not getting better
Not getting better

Wait
I'm coming undone
Irate
I'm coming undone
Too late
I'm coming undone
One looks so strong
So delicate
Wait
I'm starting to suffocate
And soon I anticipate
I'm coming undone
One looks so strong
So delicate.......

16:57 | Komentari (45) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 31.07.2006.

TUGA, SUZE, ŽELJA ZA SMRT!!!! RAZLOG????

Razlog????????????????? Reći ću vam razlog, moja cura!!!!!!! Tako smo se jako volili, oprostite, ja sam nju volio ona očito mene nije!!!!!!!!!!!!!!!! Sve je bilo lijepo (barem za mene) al onda se naljutila zbog Astrid, ali ja mislim da se nije zbog toga naljutila, nego je samo tražila neki razlog da me ostavi!!!!!!!!!!!! Ovog jutra sam ju nazvao i ona meni reće: "A da mi budemo samo prijatelji!" Meni je pao mrak na oči, tako me srce steglo, mislio sam da ću umrijeti od boli!!!! JA NJU VOLIM I NE MOGU BEZ NJE, ali možda imam šanse, jer je rekla kao da to ne znači da me ne voli i da ćemo se nać danas u pet i pol, moram se pripremit i uzeti hrpu maramica, jer znam što me čeka!!!!! ALI, PONAVLJAM, JA NJU VOLIM I NEZNAM ŠTO ĆU BEZ NJE!!!!! KADA JE SAMO OTIŠLA NEGDJE ZA VIKEND, JA SAM PLAKAO JER NISAM ZNAO ŠTO ONA RADI, S KIM JE????? I NISAM MOGAO IZDRŽAT BEZ NJE, OSJEĆAO SAM SE TAKO PRAZNO!!!!!!!!!!!! KAO DA SAM SAM NA SVIJETU!!!!!!!! IVANA, AKO BUDEŠ OVO ČITALA ZNAJ, JA TE VOLIM I VOLJET ĆU TE ZAUVIJEK I KADA BUDEŠ SA NEKIM DRUGIM!!!! VRATA MOG ŽIVOTA SU TI OTVORENA ZA VJEKE VJEKOVA!!!!!!!!!!!!

P.S.: sada te ništa ne spriječava da se družiš sa k......... (znaš na koga mislim!)

12:43 | Komentari (37) | Isprintaj | #

petak, 30.06.2006.

100 NAJBOLJIH BASISTA:

1. James Jamerson (Funk Brothers, session man)

2. John Entwistle (The Who)
3. Larry Graham (Sly & The Family Stone)
4. Chris Squire (Yes)
5. Jack Bruce (Cream)
6. Tony Levin (King Crimson, session man)
7. Geddy Lee (Rush)
8. Paul McCartney (The Beatles)
9. Louis Johnson (Brothers Johnson, session man)
10. Anthony Jackson (session man)
11. Flea (Red Hot Chili Peppers)
12. Marcus Miller (session man)
13. Les Claypool (Primus)
14. Chuck Rainey (session man)
15. Billy Sheehan (Niacin, Mr. Big, Steve Vai)
16. Geezer Butler (Black Sabbath)

17. Will Lee (session man)
18. Michael Manring (Attention Deficit, session man)
19. Nathan East (Eric Clapton, session man)
20. Rocco Prestia (Tower Of Power)
21. John Paul Jones (Led Zeppelin)
22. Abe Laboriel (session man)
23. Stuart Hamm (Joe Satriani)
24. Donald "Duck" Dunn (The MGs)
25. Dave LaRue (Dixie Dregs)
26. Bob Babbitt (Funk Brothers, session man)
27. Phil Lesh (Grateful Dead)
28. Steve Harris (Iron Maiden)

29. Jack Casady (Jefferson Airplane, Hot Tuna)
30. Cliff Lee Burton (Metallica)
31. John Myung (Dream Theater)
32. John Deacon (Queen)
33. Willie Weeks (session man)
34. Carol Kaye (session woman)
35. Aston "Family Man" Barrett (Bob Marley & The Wailers)
36. Verdine White (Earth, Wind & Fire)
37. David Hungate (Toto, session man)
38. Robert "Kool" Bell (Kool & The Gang)
39. Joe Osborne (session man)
40. Phil Chen (Rod Stewart, session man)
41. Oteil Burbridge (Allman Brothers Band)
42. Freddie Washington (session man)
43. Nathan Watts (session man)
44. Louis Satterfield (Earth Wind & Fire, session man)
45. Andy West (Dixie Dregs)
46. Bootsy Collins (Funkadelic)
47. John Wetton (King Crimson)
48. Greg Lake (ELP)
49. Tim Bogert (Vanilla Fudge)
50. Mark King (Level 42)
51. Mike Watt (Minutemen)
52. Bernard Odum (James Brown, session man)
53. George Porter Jr. (Meters, session man)
54. Mike Gordon (Phish)
55. Bernard Edwards (Chic)
56. Ryan Martinie (Mudvayne)
57. Willie Dixon (session man)
58. Andy Fraser (Free)
59. Trey Gunn (King Crimson)
60. Dave Schools (Widespread Panic)
61. Berry Oakley (Allman Brothers Band)
62. Jerry Jemmott (session man)
63. Roger Glover (Deep Purple)

64. Bill Black (Elvis Presley)
65. "Sweet" Charles Sherrell (James Brown, session man)
66. Phil Lynott (Thin Lizzy)
67. Billy Cox (Band Of Gypsys)
68. Bruce Thomas (Elvis Costello & The Attractions)
69. Gary "Mani" Mounfield (Stone Roses)
70. Felix Pappalardi (Mountain)
71. Mike Rutherford (Genesis)
72. David Ellefson (Megadeth)
73. Matt Freeman (Rancid)
74. Ronnie Baker (MFSB)
75. John Alderete (Racer X, Mars Volta)
76. Robert Trujillo (Suicidal Tendencies)
77. Duff McKagen (Guns N Roses)

78. Marshall Lytle (Bill Haley & The Comets)
79. Bill Gould (Faith No More)
80. Ray Pohlman (session man)
81. Me'Shell NdegéOcello (session woman, solo)
82. Doug Pinnick (King's X)
83. Tommy Cogbill (session man)
84. Glen Cornick (Jethro Tull)
85. Pino Palladino (session man)
86. Randy Coven (Steve Vai)
87. Tim Commerford (Rage Against The Machine)
88. Doug Wimbish (Living Color)
89. Thomas Miller (Symphony X)
90. Mick Karn (session man)
91. Jeff Ament (Pearl Jam)
92. Ron Wood (Jeff Beck Group)
93. Michael Lepond (Symphony X)
94. Dave Hope (Kansas)
95. Bill Wyman (Rolling Stones)
96. Leo Lyons (Ten Years After)
97. Timothy B Schmit (Eagles)
98. Rex Brown (Pantera)

99. Bobby Sheehan (Blues Traveler)
100. Tom Hamilton (Aerosmith)

Evo riječi:
Metallica - Enter sandman

Say your prayers little one
Don't forget, my son
To include everyone

Tuck you in, warm within
Keep you free from sin
Till the sandman he comes

Sleep with one eye open
Gripping your pillow tight

Exit light
Enter night
Take my hand
Off to never never land

Something's wrong, shut the light
Heavy thoughts tonight
And they aren't of snow white

Dreams of war, dreams of liars
Dreams of dragon's fire
And of things that will bite

Sleep with one eye open
Gripping your pillow tight

Exit light
Enter night
Take my hand
Off to never never land

Now I lay me down to sleep
Pray the lord my soul to keep
If I die before I wake
Pray the lord my soul to take

Hush little baby, don't say a word
And never mind that noise you heard
It's just the beast under your bed,
In your closet, in your head

Exit light
Enter night
Grain of sand

Exit light
Enter night
Take my hand
We're off to never never land.

13:01 | Komentari (18) | Isprintaj | #

utorak, 27.06.2006.

OLAKŠANJE!!!!

Evo, odlučio sam pisati malo o svom životu!!!! Danas sam imao popravni iz povijesti i zamislite, prošao sam!!!! Jebem mater toj kuji, sve sam joj znao, a nisam ništa učio!!!! Sutra ću opet napisati novi post koji glasi: "100 naJboljih basista". Evo upravo sada se spremam na more!!!! Idem na Ićiće!!!! Pa, ako neko vidi nekog tipa koji je sav u crnom, dugom kovrčavom kosom, visokog 180 cm, TO SAM ONDA JA!!!! I OPET, BUDITE POZDRAVLJENI, PRIJATELJI MOJI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
P E A C E !strong>

EVO JEDAN SPOT:

EVO I RIJEČI PJESME:

Iron Maiden - The Trooper

You'll take my life but I'll take yours too
You'll fire your musket but I'll run you through
So when you're waiting for the next attack
You'd better stand there's no turning back.

The Bugle sounds and the charge begins
But on this battlefield no one wins
The smell of acrid smoke and horses breath
As I plunge on into certain death.

The horse he sweats with fear we break to run
The mighty roar of the Russian guns
And as we race towards the human wall
The screams of pain as my comrades fall.

We hurdle bodies that lay on the ground
And the Russians fire another round
We get so near yet so far away
We won't live to fight another day.

We get so close near enough to fight
When a Russian gets me in his sights
He pulls the trigger and I feel the blow
A burst of rounds take my horse below.

And as I lay there gazing at the sky
My body's numb and my throat is dry
And as I lay forgotten and alone
Without a tear I draw my parting groan.

13:44 | Komentari (15) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 26.06.2006.

100 NAJBOLJIH GITARISTA:

OPROSTITE ŠTO SAM DOSADAN SA OVIM 100 NAJBOLJIH SRANJA!

1. Jimi Hendrix* - Jimi Hendrix Experience

2. Eric Clapton - Yardbirds, Cream, Derek & The Dominos, Solo
3. Jimmy Page - Yardbirds, Led Zeppelin, The Firm
4. Jeff Beck - Yardbirds, Jeff Beck Group, Solo
5. Eddie Van Halen - Van Halen
6. Stevie Ray Vaughan* - Stevie Ray Vaughan & Double Trouble
7. Joe Satriani - Solo, Rainbow
8. Ritchie Blackmore - Deep Purple, Rainbow, Blackmores Night

9. Steve Vai - David Lee Roth, Whitesnake, Solo
10. David Gilmour - Pink Floyd, Solo
11. John Petrucci - Dream Theater, Liquid Tension Experiment
12. Randy Rhoads* - Quiet Riot, Ozzy
13. Allan Holdsworth - Solo
14. Paul Gilbert - Mr. Big, Racer X, Solo
15. Yngwie Malmsteen - Rising Force, Solo
16. Phil Keaggy - Glass Harp, Solo
17. Jason Becker - Cacophony, David Lee Roth Band, Solo
18. John Mclaughlin- Mahavishnu Orchestra
19. Duane Allman* - Allman Brothers Band, Derek & the Dominos
20. Chuck Berry - Solo
21. Eric Johnson - Solo
22. Steve Howe - Yes, Solo
23. Neal Schon - Santana, Journey, Solo
24. Brian May - Queen
25. Gary Moore - Thin Lizzy, Colosseum II, Skid Row, Solo
26. Bo Diddley - Solo
27. Steve Morse - Deep Purple, Dixie Dregs, Steve Morse Band, Solo
28. Carlos Santana - Santana
29. Tony Iommi - Black Sabbath

30. Buckethead - Solo, Praxis, Thanatopsis, The Deli Creeps, Cornbugs, GNR,
31. Mark Knopfler - Dire Straits, Solo
32. Marty Friedman - Cacophony, Megadeth, Solo
33. Nuno Bettencourt - Extreme, Mourning Widows
34. Shawn Lane* - Black Oak Arkansas, Willy, Solo
35. Kirk Hammett - Metallica

36. Uli Jon Roth - Scorpions, Solo
37. Terry Kath* - Chicago Transit Authority
38. Alex Lifeson - Rush
39. Frank Zappa* - Mothers of Invention, Solo
40. Rory Gallagher* - Solo
41. Dimebag Darrell* - Pantera
42. Peter Green - Fleetwood Mac, Solo
43. Robin Trower - Procal Harum, Solo
44. Slash - Guns N' Roses, Velvet Revolver
45. Mick Taylor - John Mayall's Bluesbreakers, Rolling Stones
46. Robert Fripp - King Crimson
47. Tom Morello - Rage Against the Machine, Audioslave
48. Michael Schenker - Scorpions, UFO, MSG, Contraband
49. Ry Cooder - Solo
50. Angus Young - AC/DC

51. Keith Richards - Rolling Stones, Solo
52. Michael Angelo Batio - Nitro, Solo
53. John Squire - Stone Roses
54. Pete Townshend - The Who
55. Steve Hackett - Genisis
56. Zakk Wylde - Ozzy Osbourne, Black Label Society

57. George Harrison* - Beatles, Traveling Wilberys, Solo
58. Alvin Lee - Ten Years After
59. Dave Davies - Kinks
60. Jerry Cantrell - Alice In Chains, Solo
61. Steve Stevens - Billy Idol
62. Johnny Winter - Solo
63. Dickie Betts - Allman Brothers Band, Dickey Betts & Great Southern
64. John Cipollina* - Quicksilver Messenger Service
65. Kenny Wayne Shepherd - Kenny Wayne Shepherd Band
66. Steve Cropper - Booker T. & MG's/Stax sessions
67. Adrian Belew - King Crimson
68. Joe Bonamassa - Solo
69. Steve Lukather - Toto, Solo
70. Jerry Garcia* - Grateful Dead
71. Joe Perry - Aerosmith

72. Prince - Prince & The Revolution
73. Kim Mitchell - Max Webster, Solo
74. Adrian Smith - Iron Maiden

75. Dave Murray - Iron Maiden

76. Neil Young - Buffalo Springfield, CSNY, Solo
77. Billy Gibbons - ZZ Top
78. Tony MacAlpine - Solo
79. Mike McCready - Pearl Jam
80. Adam Jones - Tool
81. Gary Hoey - Solo
82. Leslie West - Mountain, Solo
83. Peter Frampton - Humble Pie, Frampton's Camel, Solo
84. Dick Dale - Del-Tones
85. Vito Bratta - White Lion
86. Mickey "Guitar" Baker - 50's sessions/ Mickey & Sylvia
87. John Frusciante - Red Hot Chili Peppers
88. Ronnie Montrose - Montrose, Edgar Winter Group
89. Mick Ronson* - David Bowie, Solo
90. Roy Buchanan* - Solo
91. Warren Haynes - Allman Brothers Band, Gov't Mule
92. Vinnie Moore - Alice Cooper, Solo
93. Robbie Krieger - Doors, Solo
94. Chris DeGarmo - Queensryche
95. Jake E. Lee - Cutting Crew, Ozzy, Badlands, Solo
96. Glen Tipton - Judas Priest

97. Joe Walsh - James Gang, Eagles, Solo
98. K.K. Downing - Judas Priest
99. Eddie Hazel* - Funkadelic
100. Alex Skolnick - Testament

09:23 | Komentari (20) | Isprintaj | #

nedjelja, 25.06.2006.

100 NAJBOLJIH METAL BENDOVA:

1. Iron Maiden

2. Black Sabbath

3. Judas Priest

4. Metallica
5. Megadeth
6. Van Halen
7. Slayer
8. Ozzy Osbourne
9. Guns N Roses

10. Queensryche
11. Dio
12. Motorhead
13. KISS

14. Rainbow
15. Venom
16. Pantera

17. Def Leppard
18. Mercyful Fate
19. Dream Theater

20. Death
21. Anthrax
22. Tool
23. Motley Crue
24. Helloween

25. Fates Warning
26. Iced Earth
27. Scorpions
28. Symphony X
29. Yngwie J. Malmsteen's Rising Force
30. Manowar

31. Opeth
32. King Diamond
33. Savatage
34. Soundgarden
35. Mayhem
36. Rage Against the Machine
37. Napalm Death
38. System of a Down
39. Alice in Chains

40. Exodus
41. Diamond Head
42. Skid Row
43. Blind Guardian
44. Sepultura
45. Testament
46. Accept
47. Faith No More
48. Mudvayne
49. Children of Bodom

50. W.A.S.P.
51. Stratovarius
52. Dokken
53. Twisted Sister
54. Thin Lizzy
55. Saxon
56. Machine Head
57. Slipknot
58. King's X
59. Suicidal Tendencies
60. Immortal
61. Cradle of Filth

62. Racer X
63. Danzig
64. Emperor
65. Dimmu Borgir
66. Gamma Ray
67. Hammerfall
68. Tesla
69. Cacophony
70. Black Label Society
71. Edge of Sanity
72. Rob Zombie

73. Overkill
74. Annihilator
75. Kreator
76. Nevermore
77. Killswitch Engage
78. Arch Enemy
79. Kamelot
80. Shadows Fall
81. Lamb of God
82. Celtic Frost
83. Living Colour
84. Bruce Dickinson
85. Amon Amarth
86. Edguy
87. Morbid Angel
88. Krokus
89. Mr. Big
90. Halford
91. Adagio
92. Rhapsody
93. Burzum
94. Nightwish

95. Fear Factory
96. Cannible Corpse
97. Mastodon
98. Dragonforce
99. Metal Church
100. Nitro

OPET NEKI "STRUČNJACI", AL BAREM ZNAJU PREPOZNAT NAJBOLJE!!

10:14 | Komentari (52) | Isprintaj | #

petak, 23.06.2006.

ŠTO JE PENTAGRAM?!?!?!?!

Znacenje pentagrama:

Mnogi shvaćaju pentagram kao nešto strano, sotonističko...
Inače povijest pentagrama seže još u davna vremena prije Krista...
Ljudi koji su pažljivo promatrali nebo svakih osam godina za vrijeme Venerina ciklusa vidjeli su da ona ostavlja jasan znak pentagrama(pravilni pentagram)!!!
Budući da je Venera znal žena,ženstvenosti i svete moći žena takvo ja obilježje dobio i pentagram!!!
Crkva je ljude koji su štovali pentagram prozvala hereticima, i krivovjercima!
Crkvi nije bilo prihvatljivo jer je pentagram štovao ženu kao gotovo jednaku Bogu jer je ona mogla stvoriti život(roditi dijete) a to je gotovo kao sam Bog!!!
Inače pentagram služi kao simbol Sotone ako su mu dva kraka okrenuta prema gore!!!
Evo nadam se da ste sada shvatili pravo značenje pentagrama, a to je tek početak otkrivanja "prave" istine o kršćanstvu!!!
On ima pet rubova svaki rub je neki element:
vatra,voda,zrak,zemlja,duh...
svaki ima svoje znacenje i pentagram ima veliku magičnu moć, ali ima mnogo verzja za znacenje pentagrama.

Ima vise znacenja pentagrama i tesko je odrediti njegovo pravo znacenje...Mnogi shvaćaju pentagram kao nešto strano, a cim je to nesto "strano" odma smatraju pentagram sotonistickim simbolom, demonskim....itd.

PRVO ZNACENJE

Inače povijest pentagrama seže još u davna vremena prije Krista...
Ljudi koji su pažljivo promatrali nebo svakih osam godina za vrijeme Venerina ciklusa vidjeli su da ona ostavlja jasan znak pentagrama(pravilni pentagram)!!!
Budući da je Venera znak žena,ženstvenosti i svete moći žena takvo ja obilježje dobio i pentagram!!!
Crkva je ljude koji su štovali pentagram prozvala hereticima, i krivovjercima!
Crkvi nije bilo prihvatljivo jer je pentagram štovao ženu kao gotovo jednaku Bogu jer je ona mogla stvoriti život(roditi dijete) a to je gotovo kao sam Bog!!!
Inače,Crkva smatra da pentagram služi kao simbol Sotone ako su mu dva kraka okrenuta prema gore (jer to onda izgleda kao glava jarca).

OSTALA ZNACENJE

Pentagram se oduvijek povezivao sa misterijama i magijom. Najjednostavniji je način crtanja zvijezde – jednim potezom, jednom linijom, tako da ga ponekad zovu Beskrajni čvor. Druga imena su Goblinov krst, Pentalpha, Vještičije stopalo, Đavolja zvijezda i Solomonov pečat (mada se taj naziv više odnosi na heksagram).

Dugo se vjerovalo da je pentagram moćna zaštita od zla i demona, tako da se nekad nosio kao amulet za sretan povratak kući. Stara narodna pjesma “Green Grow the Rushes” spominje pentagrame koji su se postavljali iznad vrata i prozora. Moć i simbolizam pentagrama mijenjali su se kroz povijest. Danas je ima višestruko magijsko znacenje.

Pentagram kroz povijest

Simbolu pentagrama danas su pripisana mnoga znacenja i veliki znacaj. Mnoga od njih veoma nedavna. Ipak kroz povijest je njegova upotreba, u mnogim kontekstima bila vrlo rasirena.

- 3500 godine pr.n e. pentagram je koristen u Uru u drevnoj Mezopotamiji kao simbol kraljevske moci.

Kod Hebreja je simbol istine i oznacava pet knjiga Tore.

U Staroj Grckoj nazivan je pentalpha, geometrijski nastala od pet slova A. Koristili su ga Pitagorejci. Za razliku od ranijih civilizacija, Grci slovima svog alfabeta nisu pripisivali simbolička znacenja, ali su odredjeni simboli postali povezani sa oblicima i pozicijama slova. (npr. Gammadion, Alfa-Omega).

Za gnostike, pentagram je “blješteća zvijezda”.

Za Druide bio je simbol Božanstva.

U Egiptu simbolizira “utrobu podzemlja”.

Paganski Kelti su ga mistično povezivali sa boginjom smrti i podzemlja – Morrigan.

Srednjovjekovni hriscani smatrali su pentagram simbolom pet rana Kristovih.
Prvi hriscanski imperator Konstantin koristio je pentagram zajedno sa chi-rho simbolom na svom pecatu i amajliji.

U legendi o Sir Gawainu i Zelenom vitezu, pentagram je Sir Gawainov glif, iscrtan zlatom na njegovom štitu, simbolizirajući pet viteskih vrlina.

U srednjem vijeku, “beskrajni cvor” bio je simbol istine i zastita od demona. Koristen je za licnu zastitu i zastitu prozora i vrata.
Pentagram sa jednim vrhom gore simbolizirao je ljeto, a sa dva vrha prema gore označavao je zimu.

-Inkvizicija je vremenom pocela smatrati da pentagram sa dva vrha prema gore simbolizuje jarcevu glavu, odnosno, prema njihovom shvacanju, Sotonu. U progonu “vjestica” pentagram po prvi put postaje simbolom “zla” i nazvan “vjesticije stopalo”.

-Kasnije je pentagram postao simbol povezanosti glave sa cetiri uda, odnosno ciste koncentracije NECEGA, tj. duha u cetiri tradicionalna elementa.

Kod Slobodnih zidara, covjek povezuje se sa petokrakim Solomonovim pečatom.

-Ni jedna grafička ilustracija koja bi povezivala pentagram sa zlom ne pojavljuje se do devetnaestog stoljeća. Jedan od prvih “modernih” magova Eliphas Levi uspravni pentagram (sa jednim krakom gore) smatra simbolom čovjeka-mikrokosmosa, dok je izvrnuti (dva kraka gore) jarčeva glava – simbol Baphometa. U ritualnoj magiji “ritualom pentagrama” se sazivaju elemntali, odnosno otklanjaju nepozeljni utjecaji.

1940. Gerald Gardner je usvojio pentagram sa dva kraka gore, kao simbol u novoformiranim neo-paganskim vjesticijim ritualima, koji ce kasnije postati pozvani kao Wicca. Pentagram sa jednim krakom gore zajedno sa uspravnim trokutom simbolizirao je inicijaciju treceg stepena.

Pentagram takodjer nalazi svoje mjesto na wiccanskom oltaru označavajući tri aspekta Boginje (djevica, majka, starica) i dva aspekta Boga (umiruci i uskrsavajuci).

U kasnim 60-tim pentagram ponovo postaje siroko rasprostranjen simbol koji se nosi na amuletima i ucvrscuje se kao zajednicki neo-paganski i wiccanski simbol, apsorbrirajuci mnoge misticne aspekte i asocijacije koje se vezu za drevni folklor. I pored toga, svoju moc ovaj simbol mnogo vise duguje svojoj asocijativnosti nego svojoj drevnosti, tako da je među neo-paganima danas sveprisutan.

13:13 | Komentari (21) | Isprintaj | #

METALLICA BIOGRAFIJA:

Najviše dosljedni inovatorski metal bend kasnih 80-ih i 90-ih osnovan je 1981. u Californiji, SAD. Osnovali su ga Lars Urlich (bubnjevi) i James Alan Hetfield (ritam gitara, vokali). Zajedno su se našli u časopisu Recycler. Snimili su svoj prvi demo No Life 'Till Leather sa Loyd Grandom (solo gitara) koji je u siječnju 1982. zamijenjen sa Dave Mustainom, čiji je odnos sa Hetfieldom i Larsom bio nezadovoljavajući. Jef Warner (solo gitara) i Ron McGovney (bass) također su bili kratko vrijeme u bendu. Pred kraj 1982. Clifford Lee Burton (bass) pridružio se grupi i imao svoj prvi nastup 5. ožujka, 1983.
Mustain je ubrzo izbačen (formiraMegadeth) a zamijenio ga je Kirk Hammett, koji je zapažen od strane Metallice dok je svirao u grupi Exodus. S njima je prvi nastup održao 16. svibnja, 1983. Kombinacija Ulrich, Hetfield, Burton i Hammet izdržala je do nesreće 27. septembra, 1986. kad se tour bus Metallice prevrnuo u Švedskoj, ubivši pri tom Cliffa Burtona. James je slomio prst, a Lars i Kirk su dobili lakše ozljede. Tijekom te
4 godine bend je stavio thrash metal na svoj prvi albu

Kill'em All
čija je naslovnica utvrđivala legendu Bang That Head That Doesn't Bang. To je služilo kao prijedlog za sve nove pravce metala, iako su njegovi tvorci brzo skrenuli s te putanje. Na turneju su krenuli sa britanskim bendovima Venom i Raven, dok je Music for Nations
potpisao za europsko tržište. 1984. izašao je i drugi studijski album pod nazivom Ride the Lightning koji se nije mnogo razlikovao od svog prvijenca. Taj je album posjedovao i jedan nezaboravni klasik koji se može smatrati jednom od najvećih himni trash metala svih vremena - For Whom the Bell Tolls.

1986. izašao je njihov treći album Master of Puppets koji je Metallicu snažno progurao naprijed.
To je bio njihov prvi album za kompaniju Electra Records. Taj album je bio napeta, multi izbrušena zbirka pjesama koje su bjesnjele i oplakivale s jednakim uvjerenjem. Nakon smrti Cliffa Burtona, grupa je hrabro odlučila nastaviti.
Preostala tri člana pronašla su Jason Newsteda koji je svirao u grupi Flotsam And Jetsam. Prvi koncert s bendom Newsted je odsvirao 8. novembra 1986. Urlich i Hetfield nastavili su sa svojim radom i pisanjem pjesama. Prvi album nove postave bio je EP Garage Days Re-Revisited - kolekcija obrada pjesama bendova koji su imali snažan utjecaj na osnivanje i samo stvaralaštvo Metallice. Nabrojat ću samo neke od njih: Budgie, Diamond Head, Kiling Joke i Misfits.
1988. snimljen je novi album ...And Justice for All na kojem je producent bio Mike Clink. Djelo koje su radili dugo i učinkovito, donijelo im je i prvi hit singl One u SAD-u i Velikoj Britaniji, ali druge države nisu bile
spremne prihvatiti snažne metal riffove. Metallica je u svojim pjesmama nastavila govoriti o velikim temama - pravdi i
osvećivanju, ludilu, ratu, religiji... Uspoređujući sa albumom Kill 'Em All, koji je izašao skoro desetljeće prije, bend je izrastao iz velike buke do sasvim usavršene harmonije i melodičnosti, sa promijenjenim tempom i stilom.
1991. izlazi album s jednostavnim imenom Metallica ali poznatiji kao Black album na kojem se nalaze neki
od najvećih hitova. Jedan od njih je Enter Sandman koji je uvršten na Top-20 u SAD-u , te na Top-10 u Velikoj Britaniji isto kao i drugi singl Nothing Else Matters. Metallica je krenula na velike turneje i obilazila jerazne dodjele nagrada.
Može se reći da je Metallica s ovim albumom uvukla metal u komercijalu, te ono što su prije mogli slušati samo pravi metalci, sada sluša svaki papak koji misli da je samo Black album Metallica. Metallica je prodala 9 milijuna kopija Black albuma.
Sredinom 1996. izlazi novi album Load
i zasjeda odmah na prvo mjesto Američke top ljestvice. Album je donio i novi izgled članova benda. Metallica je sada imala kratku kosu te počela svirati i neke alternativne rock pjesme. Sljedeće godine Reload
je upotpunio uspjeh, a bio je sastavljen od pjesama koje nisu snimljene za Load. Na tom albumu gostovala je Marianne Faithfull koja je bila na prvom singlu The Memory Remains.

Sljedeći album Garage INC. sakupio je razne obrade pjesama i bio je prvi album od 1991. koji nije bio na prvom mjestu top ljestvica - bio je na drugom.
Sljedeće godine snimljen je S & M uživo sa simfonijskim orkestrom iz San Francisca, i mnoge je posjetio na sličan koncert legendarne rock grupe Deep Purple.
U siječnju 2001. Jason Newsted odlučio je napustiti Metallicu nakon 15 godina provedenih s bendom. Tokom proljeća 2001., Metallica je ponovo zakoračila u studio, a povod je bio snimanje novog albuma. Iako bez basiste, nadali su se da će biti gotov do početka 2002. U junu 2001. James objavljuje da ide na liječenje od alkohola i drugih ovisnosti. Snimanje novog albuma stavljeno je na čekanje sve do njegovog oporavka. Nakon Jamesovog povratka konačno je započelo ostvarivanje novih ideja, ali bez stalnog basista. U početku tu je dužnost obavljao producent Bob Rock, ali kasnije su dobili ponudu od Ozzy Ousbornea koji im je predložio svog basistu. Novi basist bio je Robert Trujilo.
Novi album St. Anger izašao je u srpnju 2003.
i zasjeo na prvo mjesto američke top ljestvice.
Vidjet ćemo što će biti dalje...............................................................................Eee!!!

12:06 | Komentari (6) | Isprintaj | #

srijeda, 21.06.2006.

METAL!!!!!!

Metal, konkretno heavy metal, je pod-žanr rock muzike koji se pojavio kao definisani tip muzike 70-ih godina prošlog vijeka i ima korijene u hard rock grupama koje su, između 1967. i 1974. godine, sastavili rock i blues stvorivši na taj način hibridnu vrstu muzike sa teškim i gitarom-i-bubnjevima orijentisanim zvukom, koji je karakterističan po upotrebi visoko pojačane distorzije (izobličenja). Između brojnih podgrupa metala koje su kasnije nastale, većina su bile okarakterisane samo kao "metal". Posljedica toga, "heavy metal" u današnje vrijeme ima dva potpuno različita shvatanja: kao žanr kompletan u maniru heavy metal-a u stilu 70-ih godina, koji je poslužio kao uzor grupama Black Sabbath, Blue Cheer, Deep Purple, Iron Maiden, Led Zeppelin i drugim.
Heavy metal je dobio na popularnosti u periodu između 70-ih i 80ih godina prošlog vijeka, a ujedno se i tada većina današnjih podžanrova razvila. Heavy metal ima svjetski poznate klubove obožavaoca kao što su metalheads, metal maniacs, headbangers i mettalers (izvorno sa engleskog).

Karakteristike

Heavy metal je najčešće okarakteriziran kao vrsta muzike sa distorziranom vrstom zvuka - sa gitarom kao primarnim instrumentom, sa pravilnim ritmovima, klasičnim ili simfonijskim stilom. U svakom slučaju, podžanrovi metala, tj. heavy metala, razlikuju se po svojstvenim varijacijama stila u odnosu na original, koji najčešće odstupaju od "zacrtanih" osobina "čistog" metala.
Prema "AllMusic.com"-u od svih mnogobrojnih formi rock 'n' roll-a, heavy metal je najekstremniji po pitanju zvuka (glasnoće), mehanike i teatralnosti. Postoji bezbroj varijacija "izvornog" heavy metal zvuka, ali ono što im je zajedničko jeste povezanost po glasnoći, izobličenju gitare (najprisutnije je ponavljanje tzv. riffova, tj. često je ponavljanje određenih segmenata melodije) i prosto, razbijajući ritam

Instrumenti

Najčešće korišćeni instrumenti u metal-u su bubnjevi, bas, gitara (leader i ritam gitarista) i izvođač (koji može, a i ne mora svirati neki od instrumenata). Klavijatura se koristi u nekim stilovima heavy metal-a dok je od ostalih potpuno izbačena, ali pošto se stilovi podžanrova konstantno unapređuju klavijatura postaje sve popularnija. Gitara je neophodna za heavy metal. Distortovano pojačanje gitare je tu da stvori moćan ili heavy zvuk. Rezultata je prost, iako su se neki od pravih heavy metalaca šalili da je to produkt ograničene sposobnosti više nego inovacije. Kasnije su se pojavili intrigantniji solisti i riff-ovi koji su postali nezaobliazan dio heavy metal muzike. Gitaristi koriste razne muzičke tehnike da bi u većini pod-žanrova virtuoznost preovladala nad jednostavnošću.
Metal vokalisti variraju po pitanju stila. Sposobnosti vokalista imaju širok raspon razlučitih stilova, od recimo više-oktavnog operskog vokala Rob Halforda (Judas Priest) i klasično izvježbanog vokala Bruce Dickinsona (Iron Maiden), pa do hotimično grubog zvučanja vokala Lemmy Kilmistera iz benda Motorhead.
Kada govorimo o "živom" zvuku, smatra se podjednako bitnim elementom heavy metala kao i bilo koji drugi segement ove vrste muzike. Počevši od vodećih The Who i Jimi Hendrixa rani metal bendovi su postavili muzičke standarde za jačinu zvuka tokom šou-a. Tonny Iommi, gitarista iz 'pionirskog' heavy metal benda Black Sabbath, je jedan od mnoštva ranih heavy metalaca koji je pretrpio ozbiljno oštećenje sluha zahvaljujući njihovom "živom" zvuku!!! Dalje, roker iz Detroita Ted Nugent (koji, uzgred, odbacuje termin 'heavy metal' za opis njegove vrste muzike) i The Who (koji su držali titulu 'Najglasnijeg benda na svijetu' u Ginisovoj knjizi rekorda) gitarista Pete Townshend su skoro pa gluhi. Kanadski Eudoxis su nagrađeni zato što su imali najduže i najbučnije bas bubnjeve (dužina od 6 stopa), dokazavši time da dužina igra veoma važnu ulogu po pitanju jačine tj. glanoće zvuka.

Teme

Pored mnogo popularnije muzike, takođe je zastupljen i vizualni utisak, odnosno slike u metal muzici. Korice albuma i scenski nastup igraju isto toliko važnu ulogu u metal-u kao i sama muzika, iako se rijetko premašuje stvarna muzika koja je prioritetna. Mada, kroz heavy metal , mnogi muzički umjetnici međusobno sarađuju da bi stvorili niz različitih iskustva za svačije prohtjeve. Imajući ovo na umu, heavy metal postaje jedan od kontraverznijih muzičkih pravaca, u odnosu na bilo koji drugi pravac, po pitanju njegove forme. Dok je umjetnost slikanja izražena preko vizualnog prikaza, simfonija preko zvuka, imidž nekog heavy metal benda je izražen preko određene teme koja povezuje svu tu muziku, i izražena je preko "artworka" tj. izgleda korice, izgleda stage-a, tona tekstova pjesama i stila oblačenja članova određenog benda, zajedno zaokruženo sa kvalitetom i vrstom zvuka...
Istoričari roka nastoje dokazati da je Zapadni pop uticao na formu metala koja je orijentisana "fantazijskom bjegu od stvarnosti"; bjeg od stvarnosti koji se ogleda u nerealnim i futurističkim tekstovima pjesama, dok Afričko-Američki bluz heavy metalu daje "golu" realnost i iskrenost, sa fokusom na gubitke, depresiju i samoću. Heavy metal takođe ima dodirnih tačaka sa spiritualnim (duhovnim) temama u muzičkoj i simboličkoj teoriji.
U slučaju da su audio i tematske komponente heavy metala pretežno pod uticajem realnosti bluza, onda su vizuelne komponente pretežno pod uticajem fantazijske komponente popa. Teme tame, zla, snage i apokalipse su fantazijske jezičke komponente za označavanje (adresiranje) realnosti životnih problema. Kao reakcija na "ljubav i mir" hipi kulture šezdesetih godina, heavy metal se razvio kao protiv-kultura, gdje je svijetlost potisnuta tamom i srećni završeci u popu su takođe zamjenjeni golom (surovom) realnošću da stvari ne ispadnu baš uvijek onakve kakve bi trebale biti na ovome svijetu. Dok fanovi (obožavaoci) tvrde da medijum tame nije poruka, kritičari se protive ideji veličanja negativnog aspekta realnosti (negativnog pogleda na surovu stvarnost).
Teme heavy metala su tipično tamnije nego generalno lagane pop iz 50-tih, 60-tih i 70-tih sa fokusiranjem na rat, nuklearnu anihilaciju (tj. uništenje), teme iz (životnog) okruženja i političku, odnosno vjersku (religioznu) propagandu. "War Piggs" Black Sabbath-a, "Killer of Giants" Ozzy Osbourne-a, "...And Justice For All" (kao i album "Disposable Heroes" Metallica-e, "Two Minutes to Midnight" Iron Maiden-a su primjeri ozbiljnih suprotnosti raspravi na temu afera. Komentar na realnost ponekad nastoji da postane pre-pojednostavljen; specifični fantazijski, poetični vokabular metala koji se primarno sukobi sa kontrastima između svijetla i tame, nade i očaja, dobra i zla, ne ostavljaju baš previše prostora za kompleksne sijenke sive boje. Power metal grupe (bendovi), čiji su lirički i muzički tonovi najčešće bombastični i optimistični, su jedan od izuzetaka za mračni stereotip. Mnogi poklonici i grupe power metala, naj notabilnije "Manowar", vjeruju da bi metal trebao inspirisati i uzdizati muziku na viši nivo.
Uticaji klasike
Na prisvajanje klasične muzike od strane heavy metala je više uticao Bah i Paganini, nego Mocart ili Franc Lisc. Iako je gitarista Ritchie Blackmore (Deep Purple/Rainbow) vršio eksperimente sa muzičkim oblikovanjem koje je pozajmio iz klasične muzike do ranih sedamdesetih, Edward Van Halen-ova solo kadenca "Eruption" (koja je izašla na njegovom prvom albumu 78.) obilježila je značajan trenutak po pitanju razvitka virtuoznosti u metalu. Nakon njega; uticaji klasike u metalu tokom osamdesetih su ustvari ličili, pomalo, na ranu osamnaestovijekovnu, za njihov model brzine i tehnike. Zaista, kasnija Barokna era Zapadne muzičke umjetnosti je takođe, prikazana kroz izvijesne segmente gotike. Npr., "Mr. Crowley" (1981) Ozzy Osburne-a i gitariste Randy Rhoads-a, je uplitala specifičnu vrstu sintisajzera i Barokom-inspirisanu solo gitaru da bi stvorili upečatljivo raspoloženje Osburne-ovim tekstovima pjesama. Kao i mnogi drugi gitaristi 80-tih, Rhoads je prilično studiozno gledao na teoriju muzičke umjetnosti da bi udružili ne tako brojnu industriju pedagoških magazina za gitare (kao što je "Guitar for Practicing Musician") koji je porastao tokom decenije. Doduše, u većini slučajeva, umjetnici metal-a koji su pozajmili tehniku i retoriku muzičke umjetnsoti nisu ni pokušavali da postanu klasični muzičari. (Izuzetaka je naravno bilo, npr. gitarista Yngwie Johann Malmsteen, s čime se mnogi slažu a to je da se njegova muzika više oslanjala na Ancient Mariner," based on the poem by Samuel Taylor Coleridge. However, the 1977 Rush album A Farewell to Kings features the twelve-minute "Xanadu," also inspired by Coleridge and predating the Iron Maiden composvirtuoznost i upotrebu elemenata zvuka klasike, kao što je harmonična mol ljestvica, da bi izgledala kao klasika, iako, to u stvarnosti nije bila).
U enciklopediji Encarta se tvrdi da "kada je tekst bio u vezi sa muzikom, Bah je mogao napisati muzičke ekvivalente verbalnih ideja", bendovi progresivnog roka kao što je Emerson, Lake, i Palmer i Yes su već istražili ovu povezanost i prije evoluiranja heavy metala. Kako heavy metal propagira teme apokalipse i slike moći i tame, sposobnost prevođenja verbalnih ideja, u muzičke, sa priličnom preciznošću, onda bi se one veoma fino podudarale sa idejama riječi koje su od velike važnosti kada govorimo o autentičnosti i kredibilitetu heavy metal-a. Odličan je dokaz za gore spomenuto, Powerslave, album Iron Maiden-a. Slika albuma vezana je za scenu Egipatske piramide i mnoge pjesme sa albuma za temu imaju život i smrt, uključujući i pjesmu "The Rime of the Ancient Mariner", koja se bazira na poemi Samuel Taylor Coleridge-a.

Povijest

Termin heavy metal
Porijeklo izraza heavy metal, kada je u pitanju forma muzike, je nepoznato. Ovaj termin je korišten vijekovima u hemiji i metalurgiji i kao takav je okarakterisan u Oxford-ovom riječniku engleskog jezika. Ranoj upotrebi ovog termina u modernoj kulturi možemo zahvaliti William S. Burroughs-u, inače piscu protiv-kulture. U svojoj noveli The Soft Machine (Mekana mašina)(1962) predstavlja lik "Urnina Willy-a, Heavy metal klinca". Njegova sledeća novela, izašla je 2 godine kasnije, pod nazivom "Nova Express", koja još više razvija ovu temu i udubljuje se u priču, heavy metal-a - kao sinonima ovisnosti o drogama.
CITAT: "With their diseases and orgasm drugs and their sexless parasite life forms — Heavy Metal People of Uranus wrapped in cool blue mist of vaporized bank notes — And the Insect People of Minraud with metal music"
[Burroughs, William S, (1964). Nova Express. New York: Grove Press. str. 112]
S obzirom na datum objavljivanja ovih tekstova, malo je vjerovatno da je Burroughs imao namjeru da poveže termin sa rok muzikom; iako je Burrough-ovo pisanje možda imalo uticaj na dalju upotrebu ovog termina.
Termin "heavy metal" je prvi put upotrebljen u tekstu jedne pjesme, riječima "heavy metal thunder" - Steppenwolf-a (1968) - "Born to be Wild" (walser 1993, str.8)Creem
"I like smoke and lightning | Heavy metal thunder | Racin' with the wind | And the feelin' that I'm under"
Knjiga "Istorija Heavy Metala" tvrdi da ime potiče od govora hipija ("hippispeak"), heavy sa značenjem bilo čega sa potentnim raspoloženjem, te metal, koji još detaljnije i podrobnije pojašnjava vrstu raspoloženja. Riječ "heavy" (sa značenjem ozbiljnog i dubokog) ušla je u sleng kontra-kulture i odnosi se na "heavy muziku", posebno onu sa sporijim tempom, te pojačanim varijacijama standardnog popa; u stvari Iron Butterfly je prvi odsvirao pjesmu Los Angeles u 1967. godini, objasnivši na omotu albuma naziv sljedećim riječima: "Iron - symbolic of something heavy as in sound; Butterfly - light, appealing and versatile... and object that can be freely in the imagination." Iron Butterfly 1968 album je nazvan Heavy. Činjenica da je Led Zeppelin ukorporirao heavy metal u svoje ime možda je zapečatila upotrebu ovog termina.
U kasnim šezdesetim, Engleska je još uvijek bila centar industrije (s obzirom na to da je većina rok bendova nastala u, i oko gradova, kao što su Led Zeppelin, The Move i Black Sabbath), neki ljudi upućuju na to da termin Heavy Metal može imati povezanost sa takvim aktivnostima. Biografija benda The Move tvrdi da je zvuk koji je dopirao iz "heavy" gitarskih riffova, bio veoma popolularan među redovima metalaca.
Sandy Pearlman, originalni producent, menadžer i tekstopisac za Blue Öyster Cult tvrdi da je bio među prvima koji je unjeo izraz heavy metal u rok muziku 1970. godine.
Jako rasprostranjena, ali salomiva hipoteza o porijeklu žanra je nastala od "Chas" Chandler-a, koji je bio menadžer Jimi Hendrix Experience-a u 1969, u intervjuu za PBS TV program "Rock And Roll" u 1995. Tvrdi da je "...to (heavy metal) bio termin za prvobitni New York Times članak recenzirajući nastup Jimi Hendrix-a", i takođe naglašava da autor opisuje Jimi Hendrix Experience "... kao slušanje heavy metala, pri padu sa neba." Smatra se da validnost izvora ove tvrdnje ne bi trebala poslužiti kao referenca, te je kao takva upitne preciznosti.
Prva, detaljno dokumentirana upotreba termina heavy metal odnosi se na stil muzike, izgleda da je u vezi ishodom Creem-a maja 1971., u kritici Sir Lord Baltimor-ovog Kingdom Come-a. U ovom intervjuu nam je rečeno da "Sir Lord Baltimor je izgleda 'bacio na stol' sve najkvalitetnije heavy metal trikove u knjizi." Kritičar grupe Creem - David Marsh i Lester Bangs bi s vremena na vrijeme koristili izraz u njihovim tekstovima uz pozdrav bendovima poput Led Zeppelin-a i Black Sabbath-a.
Heavy metal je u početku možda služio kao podsmijeh od strane brojnih muzičkih kritičara ali je ubrzo bio prihvaćen. Drugi, već oformljeni bendovi, kao što je Deep Purple, koji je prvobitno imao korijene u pop i progresivnom roku, ubrzo je preuzeo "mantil" heavy metala, dodajući distorziju i dodatno pojačanje u još agresivnijem pristupu.

Počeci (šezdesete i rane sedamdesete)

Američki bluz je bio veoma popularan i uticajan među ranim Britanskim rokerima; bendovi poput Rolling Stones-a i Yardbirdsa su sinimili "omote" mnogih klasičnih bluz pjesama, ponekad ubrzavajući tempo i upotrebljavajući električnu gitaru gdje je prvobitno korištena akustična. (Slična prilagođavanja bluza i ostalih rasa muzike stvorila su najraniji rock and roll, najviše zaslugom Elvisa Presley-a).
Tako nastao, pojačani bluz bio je podržan intelektualnim i umjetničkim eksperimentima koji su se uzdigli na viši nivo, kada su muzičari počeli sa eksploatacijom povoljnih prilika - električno pojačane gitare - da bi proizveli jači i disonantniji zvuk. Dok je bluz-rok koristio bubnjevske stilove koji su bili sa veoma jednostavnim prelazima na malim setovima bubnjeva, bubnjari su počeli sa upotrebom snažnijeg, kompleksnijeg, i pojačanog pristupa da bi se izjednačili i čuli uz postepeno pojačanje jačine zvuka gitare; slično su vokalisti izmjenili njehovu tehniku i pojačali njihov oslonac na amplifikaciju, veoma često su postajali stilizovaniji i dramatičniji u čitavom tom procesu. Simuultani napreci u amplifikaciji i tehologiji snimanja postalo je moguće da se sa uspjehom uhvati ta snaga teškog pristupa snimku.
Ostali uticaji uključuju Vanilla Fudge, koji su usporili pop muzički tempo i ubacili elemente psihodelične muzike u pop melodiju, kao što su učinili i Britanski rokeri The Who i The Kinks, koji su "utabali" svoj put ka heavy metal stilovima predstavljajući snažne akorde i još agresivniji sudar sa rok žanrom muzike. Još jedan ključni faktor bila je grupa Cream koja je dokazala da će snažni trio postati glavna karakteristika heavy metala. Najvjerovatnije je pjesma grupe The Kinks (1965) "You Really Got Me" jasno identifikovana kao prototip heavy metala...
Pred kraj 1968., heavy zvukovi bluza su postajali sve učestaniji - mnogi obožavatelji ukazuju na to da je omot benda Blue Cheer, Eddie Cochran-ovog hita "Summertime Blues", prva istinita heavy metal pjesma. Pjesme poput "Helter Skelter" sa The White albuma i singl "Revolution" (1968) postavile su nove standarde za izobličenje i agresivnost zvuka na jednom pop albumu. Bend Dejva Edmunda Love Sculpture objavio je agresivniju veziju (heavy gitara) Sabre Dance-a u novembru 1968. Album Truth (kasna 1968) (The Jeff Beck Group) bio je važan i uticajan rok album objavljen nedugo nakon prvog albuma grupe Led Zeppelin, te vodeći (pogotovo za britanske fanove bluza) neke ljude na nedoumicu da li je Truth zapravo bio prvi album heavy metala. Yardbirds singl Think About It bi takođe trebao da se spomene, koji je takođe uključivao sličnu vrstu zvuka onoj koju je Jimmy Page implementirao sa Led Zeppelin-om.
Takođe, progresivni rok bend Kinga Crsimon-a "21st Century Schizoid Man" sa njihovog debitantskog albuma, In The Court of the Crismon King sadržavao je najviše tematski, kompozicionalnih i muzičkih karakteristika heavy metala veoma izobličenog zvuka gitare...
U svakom slučaju, Led Zeppelin je bio taj koji je upoznao svijet sa formiranjem novog žanra. Prvobitni heavy metal bendovi - Led Zeppelin, Deep Purple, Uriah Heep, UFO ii Black Sabbath, između ostalih najčešće su etiketirani kao hard-rock bendovi zahvaljujući modernoj heavy metal zajednici, umjesto heavy metal, pogotovo oni bendovi čiji je zvuk bio veoma sličan tradicionalnom rock-u. U suštini, ova dva termina se najčešće naizmjenično koriste, a posebno kada je riječ o sedamdesetim. Zaista, mnogi takvi bendovi nisu sami po sebi smatrani "heavy metal bendovima", ali su imali pojedinačne pjesme i rad koji je vezan za žanr.

10:02 | Komentari (11) | Isprintaj | #

DEEP PURPLE BIOGRAFIJA:

(opet) KOME SE DA NEK ČITA!!!!

Godine 1968 nekoliko mladića se skupilo kako bi oformilo bend. U početku je bilo zamišljeno da se bend zove Roundabout, ali napose su se članovi složili da to baš i nije bilo pogodno ime. Sljedeća ideja za ime je bila Fire (Vatra), ali je već postojao bend takvog naziva. Konačno je Ritchie Blackmore, mladi gitarist koji je došao iz Hamburga gdje je svirao u malim klubovima, predložio ime Deep Purple prema imenu omiljene pjesme njegove bake u izvođenju Nino Tempoa i April Stevens. U početku su se članovi benda sramili svojeg imena, ali kasnije, kad su ga vidjeli na oglasima pokazalo se prilično dobrim.

Članovi benda su došli sa raznih strana britanske pop i rock scene. Klavijaturist Jon Lord i basist Nick Simper su svirali u bendu pod imenom Artwoods i Flowerpot Man. Bubnjar Ian Paice i pjevač Rod Evans su bili bivši članovi benda Maze, dok je Ritchie Blackmore upravo bio proveo nekoliko godina u Outlawsima.

Prvotnu ideju o stvaranju benda su dala dva mlada biznismena: John Coletta and Tony Edwards. Oni su uložili novac u pojačala i opremu, čime je započela ova rock legenda.

Prvi nastup je bio u Danskoj, gdje su bili pozvani kao nasljednici The Flowerpot Man-a, benda koji je tamo bio popularan zbog svog hit-singla.

Nakon skandinavijskog iskustva, u travnju 1968., bend se vratio u Englesku i ušao u studio ne bi li snimio svoj prvi album. U to vrijeme bend se bavio obrađivanjem pjesama popularnih autora, kao što su Beatlesi, Ike Turner, Joe South i drugih. Stoga su odlučili da snime svoju inačicu Joe Southove pjesme Hush koja je bila zapažena na top listama u SAD. Grupa je provela dva dana u studiju kako bi snimila album Shades of Deep Purple. Na svoje zaprepaštenje Hush je postala velika uspješnica u SAD. Unatoč uspjehu s one strane oceana, gotovo nitko da nije niti čuo za Deep Purple u njihovoj rodnoj Britaniji, te se bend odlučio po prvi puta posjetiti Ameriku. Posjet je potrajao, a njihove (autorske) pjesme, poput Mandrake Root su bile standardni dio koncertnog repertoara sve do 1971. Pjesme je imala dva instrumentala za dva brilijantna glazbenika Jon Lorda i Ritchie Blackmorea koji su pokazali fantastični smisao za rock improvizaciju. Jedan od koncerata u SAD iz tog vremena postoji na bootlegu pod nazivom Inglewood 10.18.68.

Nakon toga DP su se vratili u Englesku, kako bi snimili svoj drugi album, koji je izdan u studenom 1968. Na tom albumu, The Book of Taliesyn, DP je još uvijek svirao obrade, ali su se pojavile i njihove pjesme, kao Wring That Neck, Anthem, itd. Povijest se opet ponovila, i album nije bio najbolje prihvaćen u Britaniji, i bend je opet otputovao u SAD. Kroz serijal koncerata, Jon Lord i Ritchie Blackmore su postali svjesni svoje naklonjenosti čvrstom i jakom zvuku. Počeli su svirati tako, a to je odlično pratio i Ian Paice na bubnjevima. Malo po malo, ostala dva člana, Rod i Nick, nepripremljeni na nove putove kojima je bend krenuo su se osjetili nesposobnim prihvatiti ovaj stil sviranja, te su Blackmore, Lord i Paice odlučili naći zamjene ovim dvama glazbenicima.

U međuvremenu, bend je snimio svoj treći studijski album nazvan po bendu. Nakon nekoliko nastupa u Engleskoj početkom 1969. i pojavljivanju na BBC-u, DP su ponovo otišli u SAD kako bi dovršili turneju. Neke od BBC sesija se mogu naći na nekoliko bootlega ( BBC Stew, In Perfect Harmony...), koji pokazuju koliko je drugačiji bio novi stil za koji se grupa opredijelilia.

Posljednja pjesma na albumu Deep Purple je April: duga pjesma u dva dijela. Prvi dio su klasične partiture koje je komponirao Jon Lord, a ispratio Blackmore na gitari sa 12 žica i muški zbor. Drugi dio je žešći i snažniji rock koji ukazuje na novo DP usmjerenje. Paice je ovdje pravo otkrivenje u vidu inventivnog bubnjara, dok Lord pokazuje odličnu sposobnost za aranžmanima, a Blackmore postavlja nove standarde sviranja rock gitare. Sve u svemu, bend je bio zreo za uspjeh.

Mk1 je posljednji put nastupio 4. srpnja 1969. u Cardiffu, UK.

Nakon odluke da zamijene pjevača i basistu, Jon Lord i Ritchie Blackmore su proveli sredinu srpnja 1969. u potrazi za pravim glazbenicima. Razglasili su da DP treba pjevača i basistu i dobili su odgovore od Ritchijevog starog prijatelja Mick Underwooda koji je bio bubnjar u grupi Episode Six u to vrijeme. Jon i Ritchie su bili došli na jedan nastup te grupe, te im se svidio vokalist, pa su mu ponudili mjesto u Deep Purple. Ime tada nepoznatog pjevača je bilo Ian Gillan. Deep Purple je već bio rezervirao studio za snimanje svojeg sljedećeg singla Hallelujah. Tijekom proga u studiju, Gillan je predložio svog prijatelja i suradnika iz Episode Six, basistu Roger Glovera. Gillan i Glover su godinama bili pisali i skladali pjesme skupa. Roger je prihvatio ponudu i bend je počeo probe u Henwell Community Center u Londonu. Nakon dva tjedna su uvježbali nekoliko pjesama, poput Child in Time i Speed King. Konačno su imali nešto čime će zamijeniti staromodne pop pjesme i osvježiti svoje nastupe. Bootleg Paradiso Amsterdam Je snimljen 24. kolovoza 1969. i pokazuje kako je bend napredovao zahvaljujući novim članovima.

U isto vrijeme, Jon Lord je završavao svoju dugo planiranu zamisao koja se nazrela već u spomenutoj pjesmi April: pisanje djela gdje će se sjediniti rock grupa i klasični orkestar. U toj zamisli je našao sudruga: svog profesora glazbe Malcom Arnolda koji je ravnao Kraljevskim simfonijskim orkestrom. Nakon nekoliko proba, održan je koncert u Royal Albert Hall u Londonu. Deep Purple je iskoristio publicitet i na istom koncertu izveo nekoliko svojih pjesama i pružio priliku britanskim ljubiteljima rocka da se upoznaju sa novim glazbenim pravcom kojim je krenuo bend. LP sa koncertnom snimkom je izdan krajem 1969. pod imenom Concerto for Group and Orchestra. Ovaj nastup je izrazito povećao popularnost benda u Britaniji.

Bend je korak po korak spremao nove pjesme za snimanje. U ovo vrijeme, bend je ulazio u studio puno puta na dva-tri dana kako bi snimao pojedine pjesme.Početkom sedamdesete bili su skoro dovršili snimljeni materijal, i u svibnju je izdan čuveni album, Deep Purple in Rock koji je istovremeno plasiran visoko na top listama, te je bendu široko otvorio vrata u Europu i UK. Usporedo sa slljedećim hit singlom, Black Night, album je odlično prodavan i bend je postao sinonim za novi zvuk - Hard Rock. Speed King i Child in Time su prekrasne pjesme sa odličnim solažama u kojima se potvrđuje vještina kojom su baratiali članovi benda. No i ostale pjesme na albumu su bile inovativne, sa snažnim rifovima, creativnim stihovima i interesantnim aranžmanima. Neke od ovih snimki postoje na BBC Stew i In Perfect Harmony bootlezima. Bend je bio uzbudljiv i snažan. Ritchie je jednom izjavio:"...ako nije uzbudljivo, nije dostojno albuma". Tisak je također bio na strani benda svojim povoljnim kritikama:

"...An exciting monster rock album from Deep Purple..." "...Rock being the operative word. Ritchie Blackmore's gutsy guitar tears its way through the album, dominating it, and Jon Lord keeps very much to the role of backing musician. When he does contribute his delicate and thoughtful pieces, he uplifts what is generally a very fine sound. Their wild Speed King is a conglomeration of early rock-n-roll lyrics strung together, and is in line with other groups looking back to their roots. At times the album is nice-ish but on the whole a monster album and very exciting...".

Tijekom 1970. bend je bio prilično zaposlen u U.K. i Europi. Svirali su u svakom većem mjestu, pogotovo u Njemačkoj i skandinavskim zemljama. Jedan od ovih nastupa je snimljen za lokalnu štokholmsku radio stanicu i dostupan je na bootlegu Scandinavian Nights. Bend je na bini i dalje koristio materijal sa prva dva albuma, ali uz daleko bolji doprinos Gillana and Glovera. Paice je dobio bubnjarsku solo dionicu u pjesmi Rolling Stonesa "Paint it Black". Veliki broj fanova smatra da je ovaj period bio najuzbudljiviji u cjelokupnoj karijeri DP.

U listopadu 1970. bend je izveo sljedeći koncert sa orkestrom. Ovog puta je to bio The Light Music Society Orchestra, kojim je ravnao Malcom Arnold a održan je u The Royal Festival Hall u Londonu. Srećom, ovaj je događaj snimljen i izdan kao Gemini Suite - Live. Ovo je bila još jedna klasična skladba napisana za orkestar i pet članova Deep Purple, u kojem su pojedini stavci zasnovani na glazbenicima. Treba poslušati briljantni Blackmoreov stavak! Nešto drugačije od Concerto for Group and Orchestra, ali podjednako zanimljivo.

Nakon što su osvojili Europu i U.K. druga postava DP je otišla u SAD kako bi izvidjela postojili još interes za njima i sjećaju li ih se još ljubitelji čvrstog rocka. Uspjeh ove turneje je bio potun, a 1971. su također posjetili i Australiju.

U prosincu 1970. je došlo vrijeme za novi studijski album. Bend je bio na vrhuncu žanjući uspjehe albuma In Rock, nakon kakvoga je majstorstva bilo teško bilo što smisleno komponirati. Hoće li bend nastaviti u već oprobanom stilu, ili će otvoriti nove horizonte? Zbog toga su odlučili smiriti se i razmisliti o budućim projektima u maloj kući pod imenom The Hermitage, u Welcombe Villageu u Devonu (U.K). Proveli su dva tjedna pišući, skladajući i cugajući u lokalnom pubu. Rezultat je bio minimalan: jedna pjesma pod nazivom Prostitute, a koja je kasnije dobila ime Strange Kind Of Woman. Pjesma je snimljena u siječnju 1971. i izdana kao singlica. Ostale pjesme nisu bile gotovo sve do proljeća 1971., kada je album konačno dovršen. Album je dobio ime Fireball i u svakom slučaju je zvučao drugačije. Pjesme su bile mekše i sporije, sa jakim utjecajem bluesa uz više eksperimentiranja sa zvukom. The Mule i Fools su dobar primjer toga. Ritchie je svirao novim blues zvukom; Lord je briljirao i u pjesmi No, No, No pokazao sav svoj talent. Paice je fantastično precizan i koristi dva bas-bubnja u Fireballu prvi i zadnji put (koliko nam je poznato).

Međutim, kroz snimanje albuma isplivalo je nešto neočekivano (i opeasno). Odnosi između članova benda su postali napeti, pogotovo između Gillana i Blackmorea. Nedostatak međusobne tolerancije je bio jedan od glavnih razloga Gillanovog kasnijeg odlaska iz benda u ljeto 1973. I Gillan i Blackmore su ispoljavali snažnu osobnost i težnju ka autoritativnošću, što je dovelo do krize u bendu. Zlatni dani DPa su počeli postajati prošlošću. Srećom, ovi nemili događaji se nisu odrazili na živu svirku benda. Zvuk benda iz ovog vremena se odlično može ocijeniti na snimkama poput Oldenburg '71 ( 07.04.71. Oldenburg, Njemačka) i Danish Yodel ( 24.04.71. Aarhus, Danska). Nakon europske turneje, bend je ponovo otišao u SAD i Kanadu - još jednu napornu turneju.

U listopadu 1971. su prekinuli turneju zbog bolesti članova benda, što je bila izvrsna prilika za planiranje novog studijskog albuma. Odluka je pala da se snimi živi album u praznoj dvorani, jer su bili svjesni da bolje zvuče uživo, te da bi izbjegli tupi zvuk prethodna dva albuma. Svidjeo im se zvuk u Casinu u Montreauxu u Švicarskoj, te su prosinac proveli u zemlji satova, čokolade i banaka. Dva dana prije nastupa DP u Casinu je koncert imao Frank Zappa i "Mothers of Invention", a ovo je (ako već ne znate) opjevano u pjesmi Smoke on The Water. Ukratko: netko je zapalio cijelu zgradu tijekom Zappinog nastupa. Nitko nije stradao, ali je DP izgubio mjesto za snimanje albuma. Nakon nekoliko dana, Claude Nobs, Švicarac, poznanik članova benda je našao prazan hotel na obali jezera Geneva, gdje je album, u konačnici i snimljen. Prije ovog snimanja bend je uobičavao svirati zamjetne verzije pjesama Highway Star i Lazy. U Grand Hotelu, koji je neznatno preuređen, bend je snimio svoj novi album pod nazivom Machine Head na opremi Rolling Stone Mobile Unit (kamiona za snimanje).

Početak sljedeće (1972.) godine bend je proveo u turneji po SAD. Uz nekoliko novih pjesama na listi pjesama "Deep Purple" je postao još uzbudljiviji sastav. Highway Star je bila skladba za otvaranje koncerta, a dijelovi pjesama Mandrake Root i Fools su bile ubačene u Space Truckin'. Pored ove dvije pjesme, bend je izvodio Lazy i Smoke On The Water sa svojega zadnjeg albuma. Never Before i Maybe I'm A Leo su izvedeni samo jednom, što se može čuti na albumu In Concert; snimljenom u Paris Theatre, London, 9. travnja 1972. Ove je godine bend bio najzauzetiji. Machine Head je bio uspješan album, a zahtjevi za bendom su postali ogromni, pogotovo u SAD. Probe za novi album su počele u kolovozu iste godine. Odabrali su vilu u predgrađu Rima (Italija). Međutim, najgore se desilo: Blackmore je napustio bend i četiri preostala člana su napravila samo jednu pjesmu - Woman From Tokyo.

Sljedeće ishodište svjetskih turneja je bio Japan: dvije predstave u Osaki i jedna u Tokiju. Uprava je predložila da bend konačno zvanično snimi svoju živu svirku i izda to u obliku duplog LPja. Zbog toga je dovežen Rolling Stone Mobile Unit, te su koncerti u Osaki, 15. i 16, te u Tokiju 17. kolovoza snimljeni i izbor izvedbi je izdan kao album Made in Japan. Bend je bio na vrhuncu, a njihov prvi živi album je stigao na police oko Božića 1972., baš u vrijeme kad je bend završavao svoju zadnju (šestu) turneju po SAD te godine. Dodatno je kasnije (1993.) izašao album Live In Japan na 3 CDa sa gotovo potpunom snimkom sva tri koncerta, a na posebnom izdanju albuma za 25. godišnjicu izdavanja Made in Japan na kojem su do tada neizdane pjesme našle svoje mjesto (uglavnom bisovi).

Listopad 1972. je bio rezerviran za daljnje snimanje sljedećeg albuma u Minhenu u Njemačkoj. Tijekom prethodeće turneje u SAD Gillan je u Daytoni, Ohio (SAD) izjavio da će napustiti bend, što su ostali članovi, kao i uprava benda prihvatili. Nakon Nove Godine, bend je imao turneje u Europi (Njemačka, Francuska, Nizozemska, Belgija, Austrija i Italija, te Ujedinjeno Kraljevstvo) o čemu nam svjedoče sljedeći butlezi: Hamburg '73 ( 17.01.73. Hamburg, Njemačka), Nuremberg '73 ( 19.01.73. Nürnberg, Njemačka), Live At The Rainbow '73, ( 18.02.73. The Rainbow Theatre, London, U.K.) sa živom verzijom Mary Long, Vienna '73 ( 16.03.73. Beč, Austria) i Bruxeles '73.

Novi album, pod nazivom Who Do We Think We Are je izašao u travnju 1973. Bilo se govorilo da je ovaj album labuđi pijev MkII postave Deep Purple-a. Možda se malo preuveličavalo, jer album ima pristojne pjesme sa dobrim aranžmanima i još boljim izvedbama sada već iskusnih glazbenika. (u konačnici, je li Mk2 ikako mogao napraviti loš album - op: Shtimkily).

Nakon što je Ian Gillan napustio bend, Roger Glover je dobio obavijest o otkazu. Uprava je organizirala još jednu turneju u SAD, te zadnji posjet Japanu u lipnju 1973. Koncerti u Nagoyi, Hirošimi Tokiju i nastupi u Osaki su zadnji nastupi Mk2 postave. Na sreću i ove snimke postoje u obliku bootlega. Sa završnog nastupa u Osaki, 29. lipnja 1973. ke mastap CD "Final Truckin'" sa Gillanovim oproštajnim govorom farewell speech "...the end, goodbye...".

SA ovom turnejom se završio jedan veličanstveni period. Bend su napustili izvrsni pjevač čiji je glas bio jedno od glavnih obilježja benda, te tehnički primjeren i inventivan basist, koji su skupa sa ostalim članovima benda ispistali zlatne stranice povijesti Deep Purplea. Nitko nikada više neće dospjeti do tog nivoa više.

09:22 | Komentari (1) | Isprintaj | #

utorak, 20.06.2006.

IRON MAIDEN BIOGRAFIJA:

KOGA ZANIMA NEK ČITA!!!!!!

IRON MAIDEN BIOGRAFIJA

Priča o Iron Maidenu počinje 1971. godine kada je petnaestogodišnji Steve Harris , inspiriran grupama kao što su Wishbone Ashes, Jethro Tull i možda ranim Genesisom, kupio kopiju telecastera basa. Steve je za svoju budućnost planirao da će igrati za West Ham i iako je bio potpisan za njih, onda je bilo malo talentiranih nogometaša, tako da su samo neke uzimali. Nastavljanje treniranja značilo je da se mladi Harris ne može pridružiti svojim vršnjacima u opijanju, slušanju glazbe i potražnjom za curama. Nakon teškog i dugačkog razmišljanja odbacio je nogomet i razvio veliko znanje o rock'n'rollu.
Razmišljao je kako bi mogao svirati svoje omiljene pjesme i skakati sa prijateljima. Ovo je dovelo do osnivanja benda Influence, koji su kasnije promijenili ime u Gypsy's Kiss. Oni su napravili svoj debi kad su nastupali šest puta u jednom danu. Steve se bio zakačio sa bendom Smilar. Ostali članovi benda bili su nekoliko godina stariji od njega. Steve je pokupio još nešto iskustva, ali još se osjećao nezadovoljno. Međutim, likovima iz ovog benda je trebao basista a ne tekstopisac i mozak benda u tom basisti.
Stoga je Steve napokon uočio da je jedini način da radi što želi, da osnuje svoj bend i na kraju 1975. godine čelična djevica je rođena. Steve je ime Iron Maiden zapazio u filmu The Man in The Iron Mask. To je bio metalni lijes (kovčeg, op. webmastera) sa bodljama unutra i žrtve su bile stavljene u njega - šta se dalje dešavalo sa njima, možete i pretpostaviti. U proljeće 1976. godine, bend je dobio mjesto za stanovanje u kafiću the Cart and Horses u Stratfordu, istočnom dijelu Londona. Prvih nekoliko koncerata dobro je prošlo, ali Steve je opet osjećao da nešto fali. Vokalist Paul Day je bio zamijenjen sa Denis Wilcock (ex - Smilar) i on je za gitaristu predložio mladog talentiranog Dave Murraya. Ovo je dovelo do pomoći gitarista Terry Rancea i Paul Sullivana. Bob Sawyer koji je koristio ime Bob D'Angelo je bio drugi gitarist, a Ron Rebel je bio bubnjar. To je bila prva postava Iron Maidena. Bend je svirao u The Cart and Horses i dobivao ponude za sviranje po istočnom Londonu. Nakon šest mjeseci postava se opet promijenila. Bob je otišao iz benda zato što je bio mnogo lošiji od Davea. Onda, nakon svirke u Bridgehousu Dennis je otpustio Davea koji se pridružio grupi Urchin, koju je vodio njegov stari prijatelj Adrian Smith. Sa svom ljutnjom bend je morao da odbaci dvije gitare i uzeo novog solo gitaristu Terry Waprama i novog klavijaturistu Tony Moorea. Ron Rebel je otišao jer nije mogao podnjeti pritisak i zamijenjen je Barry Purkisom, koji će se kasnije zvati Thunderstick. Nova postava je odsvirala jedan koncert u Bridgehouseu i bilo je sigurno da klavijature nisu odgovor na probleme. Izlazak Moorea je rezultirao izlaskom Waprama koji je rekao da ne može bez klavijatura. Steve jo otišao na koncert Urchina i zamolio Davea da se vrati u bend. Dennis je otišao iz benda prije koncerta u južnom Londonu, a kad je i Thunderstick otišao stvari su izgledale jadno i klimavo. Steve je uzeo Doug Sampsona za bubnjara (ex - Smilar) i dok se porodično stablo raširivalo, Steve je tragao za pjevačem. To je bio na preporuku Stevea Paul Di'Anno. Paul je prošao audiciju i postava je opet bila na nogama. Stvari su bile drugačije u 1977. godini, kada je glavni bio Punk/New wave pokret i teško je bilo dobiti nastup u nekom od klubova. Isto je bilo i sa izdavačkim kućama. Bend je dobio ponude da ošišaju kosu i da postanu punkeri. Harris je naravno to odbio. U kasnoj 1978, situacija se promijenila i bend je opet počeo da svira. Zaključili da treba izdati demo pa su tako na novu godinu bili u Spaceward studios blizu Cambridgea te snimili Prowler, Strange World, Invasion i Iron Maiden.
Zbog male količine novca koju su posjedovali, nisu mogli da naprave vrhunsku kazetu. Kad su otišli natrag za nekoliko tjedana kazeta je bila izbrisana, ostavljajući ih sa neizmixsanim trakama. Dave je dao svoju kopiju DJu koji je je imao strastvenu ljubav za rokom i imao je regularne noći puštanja rock glazbe u Soundhauseu, te ih je prebacio u Bandwagon u sjevernom Londonu. Bend je sada dobivao više ponuda za sviranje i dobio mjesto za sviranje u Ruskin armsu u Manor parku. Neal je ubacio jednom traku u jednoj od svojih noći i bio je zapanjen reakcijama. Bila je to najtraženija kazeta i Maideni su počeli svirati. Kazetu je zapazio i Rod Smallwood, koji je radio sa Steveom, koji je nakon što je poslušao kazetu i bend kako svira ponudio da im bude menadžer. Rod je organizirao koncerte po cijeloj državi kako bi proslavio bend i organizirao je svirke za diskografske kuće. Jedan takav koncert je bio u Marqueeu 13. oktobra. John Darnley je došao iz EMI da vidi da Maideni imaju sporazum sa vlasnikom Marqueea da će se dvorana rasprodati do sedam sati. Maideni su pobijedi i bili potpisani za EMI sljedeći mijesec. Na ljeto su gostovali u časopisu Sounds. To je značilo u budućnosti da će Geoff Barton naći Kerrang! i napraviti veliki naslov novog talas britanskog metala. Maideni su se još jednom predstavili na Music Machineu u Camdenu kao specijalni gosti Motorheadu koji su se tada zvali Iron Fist and Hordes from Hell. Prije nego što se godina završila bend je još dvaput nastupo u Music Machineu - ali ovoga puta kao glavna grupa. U međuvremenu bend je bio zatrpan molbama da se napravi još demo kazeta pa su momci odlučili da naprave svoju Rock Hard kuću. Sedmoinčni EP je bio nazvan the Soundhouse Tapes i bio je prodavan samo na koncertima i putem pošte. 6000 kopija bilo je prodano i tako je to postalo najvrijedniji demo IMa. Neke su kuće tražile da izdaju svoj prvi album, ali oni su htjeli da to bude iznenađenje za fanove. Između koncerata grupa je otišla u EMIjev Manchester Square Studios da snime pjesme Santcuary i Wrathchild, za kompilaciju koja se zove Methal for muthas. Takođe su snimili četiri pjesme za Radio jedan i njihov show Friday rock. Gitarist Tony Parsons došao je kao drugi gitarist kako bi bend opet bio petočlan. Tijekom božićnog razdoblja došlo je do još nekoliko promjena postave. Doug Sampson je morao da ode zbog zdrastvenih problema i Parson je otišao jer mu je bilo dosadno svirati. Clive Burr i Dennis Stratton su došli na bubnjeve odnosno gitaru. Bend je otišao na prvo snimanje albuma sa Will Maloneom u producerskoj stolici. U februaru 1980. godine, bend je otišao na turneju Methal for muthas da promovira kompilaciju, i njihov prvi singl Running Free je izdan. Totalno je iznenadio diskografsku kuću uletivši na 44. mjesto i pojavljivanje na emisiji Top of the Pops.

14. travnja bend izdaje svoj prvi album nazvan Iron Maiden koji je uletio na 4. mjesto top liste.. Maideni koji su bili na turneji Methal for muthas, gostovali su na turneji Judas Priesta - British Steel, zatim su počeli sami svoju turneju svirajući 40 koncerata u 2 mjeseca. Ponovo su se pojavili u Marqueeu, uključujući 4 zaredom rasprodane noći. U avgustu bend je pozvan od strane američkog popularnog benda Kiss da idu zajedno na europsku turneju i da budu na Reading to Saturday kao specijalni gosti grupi UFO, davajući Steveu priliku da svira na istom mjestu gdje i UFOov Pete Way, jedan od njegovih najvećih heroja. Sa KISS-om njihova popularnost je narasla preko cijelog kontinenta. Maideni nisu svirali neke engleske turneje jer su se odmarali u Italiji. Kad su se vratili sa Kiss-ove turneje Dennis je izašao iz benda zbog neslaganja u pravcima glazbe . Maideni nisu dugo tražili zamjenu, brzo je uskočio Adrian Smith. Mala engleska turneja je napravljena da bi se Adrian uveo u stroj.
Onda su počeli raditi na novom albumu sa Martinom Birchom kao producerom. Otišli su sa snimanja kako bi nastupili na Chrismas koncertu u londonskom Rainbow kazalištu, koji je snimljen za budući izlazak. Brdo publike bilo je dar za Božić kad je drugi dio koncerta bio ometen zbog tehničkih problema. Niko nije otišao ranije! Album Killers je izašao u veljači 1981. godine, i bend je otišao na prvu svjetsku turneju, ne znajući vjerovatno da će njihove turneje kasnije uglavnom i biti samo svjetske jer su postali cijenjeni širom svijeta sa kasnijim albumima. Album je ušao na 12. mjesto i bend je dobio gold diskove u nekoliko zemalja. Kao Europa, turnejom su prvi put posijećeni SAD, Kanada i Japan. EP uživo snimljen u Japanu a nazvan je Maiden Japan. U martu izašao je video koncert iz Rainbow kazališta. Kako se turneja Killers približavala kraju, tako su se i Paul Di'Annu dani odbrojavali. On je živio puni Rock'n'Roll život odbijajući upozorenja od benda, Roda i doktora - oštećivao je svoj glas i zdravlje. Također se i udaljavao od Maiden stila sviranja i više vukao na Whitesnake stil. Još jedna zamijena je napravljena... vjerovatno zamjena koja će učiniti da IM postane najcjenjeniji metal bend u istoriji..

Bruce Bruce iz engleskog benda Samson je htio svirati neku vrstu muzike kakvu su imali Maideni i tako se prijavio na audiciju, vrativši svoje prezime Dickinson. Nekoliko turneja je napravljeno u Italiji za zagrijavanje, a glavni je nastup bio u kazalištu Rainbow gdje je bend dobio priliku da svira i neke nove pjesme. Brucea su fanovi prozvali the air ride siren zbog njegovih jakih, neobičnih za heavy metal glasova. Godina je završila povratkom Maidena u Ruskin arms pod maskotom alter ega Gengis-khana za Dave Murrayev rođendan.
Ako je 1981 bila popularna za Maidene, onda je 1982 ispunila sve njihove želje. Bend je već rasprodao turneju Beast on the Road kad je singl s novog albuma - Run to the Hills zauzeo 7. mjesto top-liste. Novi album pod imenom The Number of the Beast razneo je konkurenciju i uletio na 1. mjesto liste u Ujedinjenom Kraljevstvu, a otišao je i među prvih 10 u većini država. Turneja je bila uspješna što dokazuje da je bend napravio 180 koncerata u 8 mjeseci!!! Bend je po prvi put nastupio u Australiji i na Novom Zelandu i svirali su prvi rasprodani koncert u Americi u New York Palladium. U osmom mjesecu završili su sa američkom turnejom i vratili se u Englesku kako bi nastupili na Reading festival pred 35.000 gledatelja! Vjerovatno nisu ni pretpostavljali da će ih ovakva i veća posjećenosti koncerata pratiti dok sviraju. Na kraju turneje Clive Burr je izašao iz benda.
Nekoliko osobnih problema i poremećenih datuma koncerata navelo je bend da ode u Nassau da snimi album sa Nicko McBrainom za bubnjevima. Bend je upoznao Nicka za vrijeme Killers turneje kada je svirao sa francuskim rokerima Trust koji su podržavali Maidene tijekom turneje. U Americi bend je proglašen za sotoniste i mali bend sa retardiranim članovima koji su totalno promašili bit sviranja - klasična američka priča, stoga nisu ni zaslužili bolje od Limp Bizkita danas. To je naravno bio netočno pa je bend dobio više pozornosti. Novi bubnjar, Nicko dokazao se kao vrsan bubnjar na novom albumu Piece of Mind. Bend je otišao na mali odmor da snimi promo video za prvi singl Flight of Icarus, a scenario je govorio o čovjeku koji je obučen u plavi ogrtač. U maju album je upao na 3. mjesto i bend je počeo World Piece Tour u Hull City hall.Turneja je ponovo bila rasprodana, a bend je potvrdio svoj status u svijetu. U Americi su svirali na sve većim i većim koncertima i prodavali onoliko albuma koliko se zapravo moglo proizvesti u tako kratkom vremenskom periodu. Turneja se završila u centru Europe pred TV publikom u Dortmundu. Kao vrhunac showa bend je napao svoju maskotu, hodajućeg Eddia. Bend je razmišljao o tome da makne Eddia sa omotnica, ali zahtijevi fanova bili su veliki pa je on vraćen na sljedeći album. Potom su ušli u novu godinu sa standardnom postavom spremajući se za svoju najzauzetiju godinu.

Orvelovske 1984. godine, Maideni imaju tri sedmice da se odmore prije rada na novom albumu. Napravljen je u Jersiju i opet sniman u Nassau. Za to vrijeme Powerslave je izašao na ulice u rujnu, a bend je već bio tri tjedna na World Slavery Touru. Turneja je otvorena u Poljskoj - prvi put da je bend počeo u kaubojskom izdanju. Prvi put su posjetili Mađarsku i Jugoslaviju. Probijajuća turneja Iron Maiden Behind the Iron Curtain izazvala je zaintersiranost svjetskih medija. Ta turneja je bila pravi hit tako da je zabilježena i na videu. Iz istočne Europe kroz Italiju bend se vratio u Englesku gdje je Powerslave dosegao 2. mjesto po prodaji albuma. Album je sadržavao dosad neviđene artove i crteže i masivni nastupi su izgledali kao albumska umjetnost. Maideni su svirali 4 noći zaredom u Hammersmith Odeonu, uključujući jednu noć sa rockerima Bad News za besplatno. Eddie je bio sada 20 metara visok i pojavio se na kraju pijesme Iron Maiden. Turneja je bila vrlo uspješna, bend je bio na vrhuncu slave, a produkti grupe bili su rasprodani.

Bend je prvi put posjetio južnu Ameriku kada su pred 200.000 gledatelja nastupili na Rock in Rio festivalu. Vrhunac američke turneje je bio nastup u Long Beach areni u kojoj su Maideni postali prvi bend koji je rasprodao 4 noći zaredom na kojoj je bio ukupno 52.000 gledatelja. Taj show je snimljen za budući video koncert i za novi budući live album. Turneja je došla do iscrpljujućeg kraja u srpnju 1985. Sa dvostrukim live albumom i live video kazetom koji su trebali izaći na jesen, bend je dobio nakon 5 godina pravi i zasluženi odmor. Live album i video koji su se zvali Live After Death izašli su u desetom mjesecu, album je ušao na drugo mjesto, a video je mjesecima bio među vodećim.

Novi album Somewhere in Time snimljen je u Nassau i Minchenu i izašao je u rujnu 1986. godine. Uletio je na 3. mjesto i postao gold ili platinum u svakoj većoj zemlji. Da bi promovirao album, bend je otišao na Somewhere on Tour turneju. Imidž benda se promijenio na nekim pijesmama u kojima se koristio sintisajzer. Bilo kako bilo, svaki fan koji je mislio da će to promijeniti stil Maidena, trebao je samo da posluša pjesme Heaven Can Wait i Alexander the Great i uvjerio bi se da je pogrešno mislio. Turneja je još jednom počela posjetom Behind the Curtain dolazeći u Beograd i za 8 mjeseci je bila završena u Osaki. Show je još jednom bio spektakularan, Eddie je bio pretvoren u golemog robota i cijeli bend je bio podignut u zrak kada se pojavila Eddijeva ruka. Bend je bio također usnimljen i intervjuiran za video dokumentarac koji je izašao kasnije 1987. godine, a nazvan je Twelve Wasted Years - bendova kronologija od početka do uspijeha uključujući i nepoznate snimke i intervjue sa glavnim ljudima koji su umiješani u uspijeh Maidena. Kada je turneja završila bilo je vrijeme da se misli na novi album.
Seventh Son of a Seventh Son je prvi i jedini od Maidena sa drugačijom zamisli. To i nije bila prava zamisao, ali dok je bend snimao i pisao pijesme, činilo se da su one uvijek bile nekako povezane tj. da su njihovi albumi bili priče. Omotnica je isto pokazala novi dizajn, mnogo bolja i čudnija nego prije. Seventh tour of a Seventh Tour turneja je takođe imala onu Maiden-tradiciju počinjući u Americi sa kombinacijom koncerata u dvoranama i na festivalima. Glavno središte turneje je bilo u avgustu kada su Maideni bili glavna grupa na legendarnom Monsters of Rock Festivalu u Doningtonu. Sve legende su bile na jednom mijestu (Kiss, David Lee Roth, Megadeth, Guns'n'Roses, Helloween). Bend je svirao pred 102,000 ljudi!112 Maideni su imali super koncert i pozornica je bila fantastična sa veličanstvenim vatrometom. Bend je onda poveo Monster ? u Europu, a prije nego što su završili turneju došli su u Englesku i imali nekoliko dvoranskih koncerata - prvi put da je bend svirao velike koncerte u dvoranama. Dvije noći u Birminghamovom NEC-u - najbolji show sa turneje koji nije bio na nekom festivalu bio je snimljen za novi uživo video koji će biti direktiran od strane Steve Harrisa. Turneja je završila 12. prosinca natrag u Hammersmithu - scena sa puno Maidenovih predstava. Nijedan album nije izašao 1989. godine, bend je dobio vremena da misli o novom albumu, da napuni baterije i da provede vremena sa obitelji. EMI i Sanctuary napravili su zabavu za Englesku, dvorana je bila ispunjena sa Union jacks i sa predstavnicima svijetskih medija koji su jeli ribu i chips i pili pivo, dok je bend bio slikan i intervjuisan. Maiden England je još jednom bio jedan od najboljih videa. U sijučnju 1990. godine, bend je otišao do Stevea da počnu raditi na novom albumu No Prayer for the Dying.
Rad je počeo, kad je nakon sedam godina došlo do promijene postave. Adrian svijež sa svojeg solo albuma, nije bio siguran da će moći još uvijek sve svirati od Maidena, pa je zato otišao. Nažalost još jednom je došlo do stanke. Janick Gers koji je bio dobro poznat bendu, jer je svirao sa Gillianom i radio je sa Bruceom na solo albumu, pozvan je da svira sa bendom. Snimanje albuma se nastavilo. Po prvi put još od Beast ere, bend je snimao album kod kuće u Steveovom studiju. Sadržaj albuma postajao je sve više i više ozbiljan, dok su tekstovi imali za temu raspravu o stvarnosti. Naslovnica albuma i njezin sadržaj bili su užasan prizor za civile. Album je izdan 1. listopada 1990., i uskočio je na drugo mjesto na britanskoj ljestvici. Nakon što nisu dvije godine išli nigdje, bend je opet odlučio vratiti se na stare staze i krenuo na turneju. No Prayer on the Road turneja počela je tajnim koncertom u Milton Keynesu 19. rujna 1990. godine. Nakon goleme prošle turneje, krenuli su ponovo sve ispočetka sa minimalnom rasvjetom i pozornicom. Maideni su time dokazali da nemoraju imati velike pozornice i vatromete da bi im koncert uspio. Janick je isto napravio veliku promjenu u njihovim nastupima, njegova velika energija i razne akrobacije sa gitarom zapanjile su sve, osobito Davea. Band i fanovi su opet bili sretni zato što su zajedno. Turneja je završila u Salt Lake Cityu, marta 1991. godine. U planu je bilo da budu posjećeni Japan i Australija, ali su ti koncerti otkazani zbog raznih problema. Kad je došlo vrijeme da se misli na novi album, bend i menadžerstvo su zaključili da Eddie treba novi izgled za 'devedesete. Umjesto kao junak horor stripa, odlučeno je da bi Eddie trebao izgledati još strašnije i zbog toga su Derek Riggs (jedan od najpoznatijih umjetnika za cover artove.. proslavio se sa Eddiem i coverima za albume IMa) i još nekoliko o autora pozvani da nacrtaju novog Eddiea i rad Melvyn Granta je bio izabran.

Novi album Fear of the Dark je izdan u svibnju 1992, kada je bend otvorio turneju u Skandinaviji. Album im je dao njihov treći broj jedan na ljestvici. Iron Maiden su još jednom pitani da sviraju u Doningtonu u avgustu. Bend je svirao još jači show nego onaj iz '88. Znali su šta će biti ovaj put pa su bili manje nervozni zbog jednog tako velikog događaja. Cijeli show je snimljen za izlazak live videa koji bi trebao izaći sljedeće godine. Nekoliko koncerata su snimljeni za budući live album. Show na sceni je bio savršen, ali ništa više nego onaj u '88, osim što se Eddie pojavio kao golemo drvo kao i na omotnici albuma, uostalom. Turneja se završila četvrtog studenog kada su se vratili iz Japana.
Bruce je počeo razmišljati kako bi bilo bolje da napusti Maidene na neko vrijeme. On je uvijek bio ovisan o radu, htio je da obavi neke projekte i da ostane sa obitelji. Imao je neki osjećaj da je bio previše u bendu. Zaključeno je da će izdati dupli live album kao što je bio Live after Death samo što će albumi biti odvojeni. Prvi će imati materijal iz razdoblja poslije Live after Deatha, a drugi prije njega. Fanovi su onda dobili mogućnost biranja kupnje: da li će uzeti oba dva ili samo onaj iz jedne ere. Zbog prvog live albuma A Real Live One bend je odlučio otići na novu turneju Real Live Tour tražeći zamijenu za Brucea "vrištećeg". U međuvremenu bend je posjetio i Moskvu gdje je bio nevjerovatno prihvaćen od strane uspaljenih Rusa.
Kada je turneja bila gotova bilo je vrijeme da se nađe novi pjevač. Na kraju je ispostavljeno da će novi pijevač biti Blaze Bayley iz Wolfsbana. Wolfsban je podržavao Iron Maiden tijekom turneje u '90. Blaze je bio omiljen od početka i kad je bend poslušao sve pjesme i držanja audicija bilo je jasno da je Blaze pravi izbor za Maidene. Kada je Blaze privikao na novo okruženje, bend je počeo svirati probe kako bi mogao početi raditi na novom albumu. Ne samo da je bend imao novog pjevača nego je i imao novog producera. Po prvi put nakon 1980. godine Maidenov album neće biti produciran od strane Martin Bircha. Od sredine osamdesetih Martin se počeo polako odmarati i prestajati raditi za maidene. Novi producer je bio Nigel Green. Nigel je bio samo snimač kazeta na Killers i na the Number of the Beast albumima, a sada je postao pravi producer. Dok su završili novi album, trebalo im je više od godinu dana. Značaj ovog albuma je bio ogroman, pa se sve usavršavalo do najsitnijih detalja.

Novi album je nazvan The X Factor. Napokon je izašao u svibnju 1995. Turneja za ovaj album je počela u Izraelu i južnoj Africi - to je bio prvi posjet tim zemljama. Trebali su i svirati u Bejrutu ali Libijski političari nisu to dopustili. Bend se vratio u Europu da snimi MTV show Most wanted. Onda su otišli u Rumunjsku iza Iron Curtaina kako bi prvi puta posijetili zemlje istočne Europe (osim bivše SFRJ). Sve sumnje u vezi Blazeovih sposobnosti bile su tada otklonjene. Bend se još jednom vratio u Englesku i napravio veliki show u Brixtonu. U susret Božiću bend je odsvirao još neke koncerte u zapadnoj Europi prije nego što su otišli u Ameriku, Kanadu i Japan. Na ljeto su počeli sa koncertima u zapadnoevropskim zemljama a potom su otišli u južnu Ameriku gdje su predvodili Monsters of Rock fest u Sao Paulu pred 50,000 gledatelja. Bend zatim kreće na veliki odmor i izdaje prvu kompilaciju najvećih hitova Best of the Beast koja je imala novu stvar Virus. Bend počinje raditi na novom albumu i izdaje drugi album sa Blazeom koji se zove Virtual XI. Nakon njega iz benda izlazi Blaze jer bendu popularnost jako pada. Dolaze ponovo dobra vremena jer se u bend vraćaju dvije izgubljene duše: Bruce i Adrian. U međuvremenu je Bruce Dickinson imao poprilično uspješnu solo karijeru, koja je djelimično izgrađena i na slavi koju je stekao sa Maidenima. Njegovim povratkom u bend postalo je jasno da Iron Maiden bez Brucea nije ono što bi trebao da bude. Slava ostalim vokalima IMa, ali Bruce je zaista nešto posebno..

Počinje rad na novom albumu koji izlazi 2000. i na njemu bend ima tri gitare: Dave, Adrian i Janick. Album je nazvan Brave New World, i to po uzoru na istoimeni roman engleskog utopiste Aldousa Huxleya. Potom počinje ogromna svjetska turneja u koju je između ostalih bila uključena i Slovenija, ali i veliki festival Rock in Rio gdje je bend svirao pred 250,000 gledatelja. Taj koncert je snimljen i kasnije izdan kao live DVD i kao live album.

U 2002. godini izašao je zadnji best album Edward the Great.

Sada se očekuje novi studijski album, kao i početak turneje koja se zove GIVE ME ED... TIL I'M DEAD! Budući da im je ovo vjerovatno zadnja turneja, i da je u nju uključen i Zagreb, ne bi nipošto trebalo propustiti koncert na Radnikovom stadionu u Velikoj Gorici 17. srpnja.

INFO BOX [Iron Maiden]
Osnovani: 1975
Genre: heavy metal
Zemlja: Velika Britanija
Web: http://www.ironmaiden.com/
Postava: Bruce Dickinson - vokal (od 1982-1992 i od 1999)
Steve Harris - bas (od početka)
Dave Murray - lead i ritam gitara (od početka)
Adrian Smith - lead i ritam gitara (od 1981-1990, i od 1999)
Janick Gers - lead i ritam gitara (od 1990)
Nicko McBrain - bubnjevi (od 1983)
Bivši članovi :
Paul Di'Anno - vokal (1976-1982)
Clive Burr - bubnjevi (1978-1983)
Dennis Stranton - lead i ritam gitara (1978-1981)
Blaze Bayley - vokal (1994-1998)

Diskografija: 1978: The Soundhouse Tapes (demo)
1980: Iron Maiden
1981: Killers
1982: The Number of the Beast
1983: Piece of Mind
1984: Powerslave
1985: Live after Death
1986: Somewhere in Time
1988: Seventh son of a Seventh Son
1990: No Prayer for the Dying
1992: Fear of the Dark
1993: A Real Live/Dead One
1994: Live at Donington
1995: The X Factor
1996: Best of the Beast
1998: Virtual XI
2000: Brave New World
2001: Rock in Rio
2002: Edward the Great

15:51 | Komentari (1) | Isprintaj | #

100 NAJBOLJIH METAL PJESAMA:

1. Hallowed Be Thy Name - Iron Maiden
2. War Pigs - Black Sabbath
3. Beyond the Realms of Death - Judas Priest
4. Iron Man - Black Sabbath
5. Master of Puppets - Metallica
6. Victim of Changes - Judas Priest
7. The Trooper - Iron Maiden
8. Ace of Spades - Motorhead
9. The Number of the Beast - Iron Maiden
10. N.I.B. - Black Sabbath
11. You've Got Another Thing Coming - Judas Priest
12. Stargazer - Rainbow
13. Angel of Death - Slayer
14. Black Sabbath - Black Sabbath
15. Paranoid - Black Sabbath
16. Rime of the Ancient Mariner - Iron Maiden
17. One - Metallica
18. Crazy Train - Ozzy Osbourne
19. Raining Blood - Slayer
20. Fade to Black - Metallica
21. Am I Evil? - Diamond Head
22. Painkiller - Judas Priest
23. Holy Wars... The Punishment Due - Megadeth
24. Running With the Devil - Van Halen
25. Cemetary Gates - Pantera
26. Seek and Destroy - Metallica
27. Symptom of the Universe - Black Sabbath
28. Welcome to the Jungle - Guns N Roses
29. Children of the Grave - Black Sabbath
30. 2 Minutes to Midnight - Iron Maiden
31. Mr. Crowley - Ozzy Osbourne
32. Run to the Hills - Iron Maiden
33. Breaking the Law - Judas Priest
34. Holy Diver - Dio
35. Aces High - Iron Maiden
36. Peace Sells - Megadeth
37. The Hellion/Electric Eye - Judas Priest
38. Queen of the Reich - Queensryche
39. Hangar 18 - Megadeth
40. Caught in a Mosh - Anthrax
41. Take Hold of the Flame - Queensryche
42. For Whom the Bell Tolls - Metallica
43. Souls of Black - Testament
44. Cowboys From Hell - Pantera
45. Hell Bent For Leather - Judas Priest
46. Powerslave - Iron Maiden
47. Symphony of Destruction - Megadeth
48. Sabbath Bloody Sabbath - Black Sabbath
49. Creeping Death - Metallica
50. Eyes of a Stranger - Queensryche
51. Heaven and Hell - Black Sabbath
52. Rock and Roll All Night - KISS
53. War Ensemble - Slayer
54. Revolution Calling - Queensryche
55. Into The Void - Black Sabbath
56. Tornado of Souls - Megadeth
57. Detroit Rock City - KISS
58. Panama - Van Halen
59. Fear of the Dark - Iron Maiden
60. The Four Hoursemen - Metallica
61. Diary of a Madman - Ozzy Osbourne
62. Fairies Wear Boots - Black Sabbath
63. Phantom of the Opera - Iron Maiden
64. Rock You Like A Hurricane - Scorpions
65. Sweet Leaf - Black Sabbath
66. Gates of Babylon - Rainbow
67. Rock of Ages - Def Leppard
68. Enter Sandman - Metallica
69. Halloween - Helloween
70. Flying High Again - Ozzy Osbourne
71. Indians - Anthrax
72. Battery - Metallica
73. Living After Midnight - Judas Priest
74. I Wanna Rock - Twisted Sister
75. Jesus Christ Pose - Soundgarden
76. Welcome Home - Metallica
77. The Divine Wings of Tragedy - Symphony X
78. Five Minutes Alone - Pantera
79. Rainbow in the Dark - Dio
80. Ivory Gates of Dreams - Fates Warning
81. Keeper of the Seven Keys - Helloween
82. Electric Funeral - Black Sabbath
83. We're Not Gonna Take It - Twisted Sister
84. Dante's Inferno - Iced Earth
85. Witching Hour - Venom
86. Shout at the Devil - Motley Crue
87. Wicked World - Black Sabbath
88. At War With the Devil - Venom
89. Wasted Years - Iron Maiden
90. We Are Stars - Hear 'N' Aid
91. Fast as a Shark - Accept
92. The Last in Line - Dio
93. I Am A Viking - Yngwie J. Malmsteen's Rising Force
94. Blood of My Enemy - Manowar
95. Warriors of the World United - Manowar
96. Kill the King - Rainbow
97. Metal Health - Quiet Riot
98. Black Out - Scorpions
99. A Touch of Evil - Judas Priest
100. Metropolis Part I - Dream Theater

OVU LJESTVICU NISAM JA NAPRAVIO, NEGO NEKI "STRUČNJACI" ZA METAL GLAZBU!

15:23 | Komentari (0) | Isprintaj | #

DIJETE U VREMENU!

Evo mene, ali samo znajte da radim ovaj blog čisto iz dosade!! Ovako, ja sam jednostavno tUme! Imam 14 godina i živim u Rijeci! loš sam u školi, al to je zbog toga jer je mrzim iz jednog jako dubokog djela svoje duše, e da i ljenčina sam! (samo kad se radi o školi) Slušam rock i metal! to je sve do sada. do pisanja i budite pozdravljeni, prijatelji moji!!!!

10:27 | Komentari (1) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	listopad, 2006
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

DRAGI LJUDI U MOM ŽIVOTU!:

1. IVANA - moja cura koju jako puno volim i ona je ljubav mog života, nemogu i neznam što bih bez nje!!!! Ivana, pogledom pratit ću te, dodirom hrabrit ću te, zagrljajem branit ću te, poljupcima hranit ću te, SUZAMA tješit ću te, zauvjel VOLJET ĆU TE!!!!! Sve što imam jesi ti, ne mogu te napustiti, s tobom ću zauvjek biti i SAMO ĆU TEBE VOLJETI!!!!!!! VOLI ME - VOLJET ĆU TE, LJUBI ME - LJUBIT ĆU TE, VARAJ ME - UBIT ĆU TE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

JEDAN, DVA, EVO VAM GA NA!!!!!!!!!!

NEŠ O MENI:
Ja sam.... nije važno! Može samo tUme! Imam 14 godina, navršio sam ih u 4. mjesecu! Živim u Rijeci i nebi otišao iz nje za niš!

VOLIM:
Svoju curu - IVANU (moj razlog za živjet)
Rock & metal (moj život)
Crnu boju (sve crno)
Ljeto - zimu

MRZIM:
Umišljene ljude
Šminkere
Posebice MRZIM cajke, a ljudi koji ih slušaju, nisu mi dobri frendovi
Proljeće - jesen
Grupe koje se ne zaslužuju nazvati rockom i metalom. (Npr.: Tokyo Hotel, RHCP....)

NAJ BEDNDOVI:
1. IRON MAIDEN (BRUCE)
2. BLACK SABBATH (OZZY)
3. DEEP PURPLE (IAN GILLAN)
4. METALLICA
5. GODSMACK
6. KORN
7. CRADLE OF FILTH
8. DIMMU BORGIR
9. CHILDREN OF BODOM
10. LORDI
11. S.O.A.D.
12. AC / DC
13. LED - ZEPPELIN
14. STEEL DRAGON
15. SLAYER

Evo riječi nekih pjesama:
IRON MAIDEN - HALLOWED BE THY NAME (Steve Harris)
I`m waiting in my cold cell, when the bell beginsto chime
Reflecting on my past life and it doesn`t have much time
Couse at 5 o`clock they take me to theGallows Pole
The sands of time, for me are running low

When the priest comes to read the last rites
I take a look through the bars at the last sights
Of a world that hasgone very wrong for me

Can it be there`s a some sort of error
hard to stop this surmounting terror
Is it realy the end, not some crazy dream

Somebody please tell me that i`m dreaming
It`s not so easy to stop from screaming
But words escape me when i try to speak
Tears they flow but why am i crying
After all i`m not afraid of dying
Don`t believe that there is neveran end

As the guards march me out to the countryard
Someone calls from a cell "God be with you"
If there`s a God then why has he left me to die?
As i walk all my life drifts before me
And though the end is near i`m not sorry
Catch my soul couse it`s willing to fly away

Mark my words please believe my soul lives on
Please don`t worry now that i have gone
i`ve gone beyond to see the truth

When you know that your time is close at hand
Maybe then you`ll begin to understand
Life down there is just a strange illusion

Yeah, yeah, yeah, Hallowed be thy name....

DEEP PURPLE - FIREBALL ( Ritchie Blackmore, Ian Gillan)

The golden light about you show me where you're from
The magic in your eye bewitches all you gaze upon
You stand up on your hill and behop all around you
They wonder where you're from oh yeah
They wonder where I found you
Oh my love it's a long way
Where you're from it's a long way

I tried to understand you, I tried to love you right
The way you smile and touch me always sets my heart alight
Your lips are like a fire burning through my soul
And people ask me where you're from
They really wanna know
Oh my soul it's a long way
Where you're from it's a long way

Magic woman wreckin' up my soul
Things you tell me have never been told
Magic woman I don't know
Electric before me I love you so I love you so

You're racing like a fireball dancing like a ghost
You're gemini and I don't know which one I like the most
My head is getting broken and my mind is getting bust
But now I'm coming with you down the road of golden dust
Oh my love it's a long way
Where you're from it's a long way

The golden light about you show me where you're from
The magic in your eye bewitches all you gaze upon
You stand up on your hill and behop all around you
They wonder where you're from oh yeah
They wonder where I found you

IRON MAIDEN - NO MORE LIES (Dickinson, Harris)

There's a darkened sky before me
There's no time to prepare
Salvage a last horizon
But no regrets from me

Maybe I'll be back some other day
To live again just who can say
In what shape or form that I might be
Just another chance for me

A hurried time no disgrace
Instead of racing to conclusion
And wishing all my life away
No-one can stop me now

Time is up it couldn't last
But there's more things I'd like to do
I'm coming back to try again
Someday maybe I'll wait till then

No more lies...

They're all sitting at my table
Talking tall and drinking wine
Their time is up just like me
But they just don't know it yet

So just a word of warning
When you're in your deepest dreams
There's nothing you can hide from
I've got my eye on you

The clock is fast, the hour is near
Eventful past is everclear
My life is set, the time is here
I think I'm coming home

No more lies...

A hurried time, no disgrace
Instead of racing to conclusions
And wishing all your life away
No-one can stop me now

Time is up it couldn't last
But there's more things I have to do
I'm coming back to try again
Don't tell me that this is the end

No more lies...

BLACK SABBATH - SABBATH BLOODY SABBATH

You've seen life through distorted eyes
You know you had to learn
The execution of your mind
You really had to turn
The race is run the book is read
The end begins to show
The truth is out, the lies are old
But you don't want to know

Nobody will ever let you know
When you ask the reasons why
They just tell you that you're on your own
Fill your head all full of lies

The people who have crippled you
You want to see them burn
The gates of life have closed on you
And now there's just no return
You're wishing that the hands of doom
Could take your mind away
And you don't care if you don't see again
The light of day

Nobody will ever let you know
When you ask the reasons why
They just tell you that you're on your own
Fill your head all full of lies

Where can you run to
What more can you do
No more tomorrow
Life is killing you
Dreams turn to nightmares
Heaven turns to hell
Burned out confusion
Nothing more to tell

Everything around you
What's it coming to
God knows as your dog knows
Bog blast all of you
Sabbath bloody sabbath
Nothing more to do
Living just for dying
Dying just for you

METALLICA - NOTHING ELSE MATTERS

So close no matter how far
couldn't be much more from the heart
forever trusting who we are
and nothing else matters
Never opened myself this way
life is ours, we live it our way
all these words I don't just say
and nothing else matters

trust I seek and I find in you
every day for us something new
open mind for a different view
and nothing else matters

never cared for what they do
never cared for what they know
but I know

so close no matter how far
couldn't be much more from the heart
forever trusting who we are
and nothing else matters

never cared for what they do
never cared for what they know
but I know

never opened myself this way
life is ours, we live it our way
all these words I don't just say

trust I seek and I find in you
every day for us something new
open mind for a different view
and nothing else matters

never cared for what they say
never cared for games they play
never cared for what they do
never cared for what they know
and I know

so close no matter how far
couldn't be much more from the heart
forever trusting who we are
no nothing else matters

Iron Maiden - Rime Of The Ancient Mariner

Hear the rime of the ancient mariner
See his eye as he stops one of three
Mesmerises one of the wedding guests
Stay here and listen to the nightmares of the sea.

And the music plays on, as the bride passes by
Caught by his spell and the mariner tells his tale.

Driven south to the land of the snow and ice
To a place where nobody's been
Through the snow fog flies on the albatross
Hailed in God's name, hoping good luck it brings.

And the ship sails on, back to the North
Through the fog and ice and the albatross follows on.

The mariner kills the bird of good omen
His shipmates cry against what he's done
But when the fog clears, they justify him
And make themselves a part of the crime.

Sailing on and on and north across the sea
Sailing on and on and north 'til all is calm.

The albatross begins with its vengeance
A terrible curse a thirst has begun
His shipmates blame bad luck on the mariner
About his neck, the dead bird is hung.

And the curse goes on and on at sea
And the curse goes on and on for them and me.

"Day after day, day after day,
we stuck nor breath nor motion
as idle as a painted ship upon a painted ocean
Water, water everywhere and
all the boards did shrin
Water, water everywhere nor any drop to drink."

There calls the mariner
There comes a ship over the line
But how can she sail with no wind in her sails and no tide.
See...onward she comes
Onward she nears out of the sun
See, she has no crew
She has no life, wait but here's two.

Death and she Life in Death,
They throw their dice for the crew
She wins the mariner and he belongs to her now.
Then...crew one by one
they drop down dead, two hundred men
She...she, Life in Death.
She lets him live, her chosen one.

"One after one by the star dogged moon,
too quick for groan or sigh
each turned his facce with a ghastly pang
and cursed me with his eye
four times fifty living men
(and I heard nor sigh nor groan)
with heavy thump, a lifeless lump,
they dropped down one by one."

The curse it lives on in their eyes
The mariner wished he'd die
Along with the sea creatures
But they lived on, so did he.

and by the light of the moon
He prays for their beauty not doom
With heart he blesses them
God's creatures all of them too.

Then the spell starts to break
The albatross falls from his neck
Sinks down like lead into the sea
Then down in falls comes the rain.

Hear the groans of the long dead seamen
See them stir and they start to rise
Bodies lifted by good spirits
None of them speak and they're lifelesss in their eyes

And revenge is still sought, penance starts again
Cast into a trance and the nightmare carries on.

Now the curse is finally lifted
And the mariner sights his home
spirits go fromhe long dead bodies
Form their own light and the mariner's left alone.

And then a boat came sailing towards him
It was a joy he could not believe
The pilot's boat, his son and the hermit,
Penance of life will fall onto him.

And the ship sinks like lead into the sea
And the hermit shrieves the mariner of his sins.

The mariner's bound to tell of his story
To tell this tale wherever he goes
To teach God's word by his own example
That we must love all things thaat God made.

And the wedding guest's a sad and wiser man
And the tale goes on and on and on....

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Najbolji blog, kojeg sam ikad čitao:
Punk girl